Sjedim za svojom machinom, iz koje strše razne žice i prikopčana je na razne aparate i komuniciram za svijetom. Upravo mi se javio jedan Poljak koji bi poboljšao svoj hrvatski, a našla sam i poziv za kavu.
Istina je i da moj cyber život vodim kao Lopticaskocica, ali i ona je izašla u javnost tj. u stvaran život. U stvari ona je dio moje stvarnosti već jedno duže vrijeme, ali tek bloganjem je počela dominirati mojim cybersvijetom. Do Loptice sam imala mnogo nickova, naime još sam 1996 chatala na Geocitiesu (tko se još toga sjeća), ali Loptica je to prerasla. Postala je THE NICK, tj. ja.
Nekad smo morali izaći, kupiti novine, knjigu, otići na kuglanje, planinarenje ili tko zna što da bi nekog upoznali ili razgovorali. Danas su stvari jednostavne. Sjedneš, prošećeš po bespućima Interneta i ne samo da možeš uživati u cyber svijetu i njegovim pogodnostima isti možeš transformirati u stvaran svijet. Možeš se družiti s ljudima. Pričati viceve. Ono zeko reko. Popiti pivu (ako nisi vozač) otići u šetnju oko Jaruna, dogovoriti kino i milijun drugih stvari. Svoje mišljenje možeš prezentirati javnost na način koji znaš i umiješ, a ne samo to, ukoliko imaš umjetničkih aspiracija, možeš objaviti knjigu, izložiti sliku, objaviti film, pjesmu ili što god hoćeš.
Mogućnosti su neograničene, tj. ograničene su količinom kuna koje možeš i želiš platiti za tu opciju.
A sada idem razgovarati s Poljakom s početka priče, jer baš me zanima kakvo je vrijeme u Varšavi i što igra tamo u kinu. Iz prve ruke.
Cyber svijet je upravo to, svijet iz prve ruke. Stvaran koliko i ljudi za tipkovnicama u svojim uredima, sobama,cybercafeima.
Post je objavljen 30.08.2004. u 19:38 sati.