Jučer je Hrvatska postala Oimpijski prvak u rukometu, ali to već svi znate, pa neću o tome. osim toga, ništa značajnije se nije događalo. Probudio sam se kasnije nego što sam planirao, jeo, gledao televiziju, malo radio... Dakle, uobičajeni dan. Stoga nemam Vam ništa više za prepričati.
Zato ću Vam ispričati kako sam fasciniran sletovima. Sletovi su zakon!!! Do kraja svog života planiram da mi se barem jedan priredi u čast, ili ako ne to, onda barem da prisustvujem jednom. Zadnji koji pamtim bio je održan 1987. na otvaranju Univerzijade u Zagrebu. Što reći. Pamtim ga i danas. Ne može ga se usporediti sa sletovima koji se održavaju u Kini ili još bolje Sjevernoj Koreji, ali bio je dobar, bio je naš. Uvijek me iznova zadivi kada vidim hiljade ljudi na ogromnom stadionskm tlu kako se miću i plešu u ritmu muzike, stvarajući za to vrijeme predivne slike. Ljudske domino kocke. Sjećam se da sam gledao jedan dokumentarac o Sjevernoj Koreji, preciznije o njihovom diktatoru, gdje je bilo prikazano kako se dječica vrbuju za nastupanje u sletu. To im je čast, jer zabavljaju staroga Kima, te je on sretan i ne ubije ih. A tek sletovi za Dan Mladosti. Poslastica za oći. Majka mi je pričala kako je ona kao osnovnoškolka – štreberica, morala trčati sa štafetom. Vidiš, baš ću je pitati da li je kojim slučajem ikad sudjelovala i u sletu. Bilo bi zakon da je. Onda bi znao od kud moja ljubav prema toj kulturnoj i sportskoj manifstaciji sile. I još samo jedno. Da li netko zna kako se slet kaže na engleskom?
Post je objavljen 30.08.2004. u 18:02 sati.