Ujutro sa C. sređujem karte za vlak. Stavio nas je na listu čekanja. Ako upadnemo krećemo sutra ponovo na put. Šanse da upadnemo nisu baš velike, a i ako upadnemo moglo bi se dogoditi da budemo raštrkani po vagonima što bi bilo katastrofalno.
Nazad se vračamo bicikl rikšom. Novo iskustvo. Naša nije imala niti krov niti ručke sa strane. Žgoljavi Indijac začudnom žilavošću i snagom tjera pedale i krećemo se zavidnom brzinom. Jedino na usponu na most zastaje, silazi i gura bicikl. Osjećam se nelagodno. Najradije bi ja sjeo za pedale, a njega posjeo otraga.
Post je objavljen 15.01.2005. u 14:00 sati.