e,nemam inspiracije ni za krimice,ni za horrore,ni za zajebancije,ni za sta...nemam vise ni volje da pisem,a osjecam potrebu pa tjeram samu sebe...ovom prilikom da se zahvalim keksich na linku za winmx,zzahvlajujuci kojem sa dmogu skinuti sve pjesme koje sam oduvijek htjela imati,al kao i uvijek mi bilo mrsko davat lovu za cd=ove...meni je inace uzasno mrsko kupovati cd-ove...sto bzvze da trosim pare,kad su svakako sve pirati...radije skidam mp3-ce s neta...joj sto ja mrzim ovaj svijet...eto sad vam lupam neke gluposti,neko sranje,sto mi prvo naumpadne...slusam pjesmu koja je najvise odgovorna za ovo moje kuul-fuul-sentish-sranje-stanje i ponavljam je non stop...over,and over,and over,and over...and over again...lacuna coil COLD HERITAGE...jebena moja sentish strana!zasto ja imam tu glupu stranu...mislim,ja inace puno pricam o nekim svojim osjecanjima,i ne krijem kako se osjecam...al ustvari to samo tako izgleda...jer,ustvari kad se osjecam pravo shity,pravo daun,pravo glupo,ponizeno,usrano,sjebada totala,velikodusno usrano,ili jednostavno lose,onda to ne govorim nikad...mislim...kazem ja nekad,kad me neko pita,da nisam bas najbolje,i navedem nek glupost kao razlog,ali ecinom bas tad kad se cinim sretnom,kad se smijem,glupiram,i provaljujem neke glupacije,valjam nebuloze,bas tada sam unutra slomljena,ili SDK(!sjebana do kraja!),i citav moj svjet je srusen,unisten,i pust...cesto sanjam jebeni san,da stojim na nekoj kao kvazi ogromnoj livadi...odnosno...sve je pusto,nema kuca,nigdje se ne naziru planine,niti sta drugo...tacnije u nekoj sam pustinji...ali nije pjesak obicni oko mene,nego je sve sivo...nema druge boje osim bjele crne i sive...i bjela je rijetka tu...uglavnom stojim tu,gledam okolo,i nema nikoga,dozivam,vicem,trazim,ali nema nikoga,zelim da bjeizm ali sam paralizovana,placem,jecam,strah me je sto sam sama,odjenom shvatim da stojim na necemu,pogledam dole i vidim da stojim na lesu svoje najbolje jaranice,pored nje,i svuda oko mene su odjednom lesevi,izrazi na licima su im jednolicni i imaju otvorene oci,i poluotovrena usta...svuda su okolo,i idu u nedogled...pomjeram se,odlazim odatle,ali isto kao da se ne pomjeram,jer opet na svakom koraku vidim isto,odnoso kao da se sa svakim mojim korakaom i oni premjestaju,tacnije citava ta |slika" se premjesta za taj jedan korak...i tako se cesto probudim,u po noci sjedneem u cosak,na pod,i pocnem se tresti...jecati,i plakati...i tako docekam zoru...zato i izbjegavam san...izbjegavam spavati,i cesto zbog toga racun za net bde ogroman,jer ne znam sta bih drugo radila...zadnji put sam sanjala taj san prije dvije sedmice,al to je bio i zadnji put kad sam spavala duze od tri sata(spavam od 4.30-7.30-odprilike,,,nije uvijek egzaktno tako,ali uglavnom u tom periodu,plus minus pola sata...to je u zadnje dvije sedmice...prije je bilo malo vise,al zato i vise takvih snova...i taj jedan prokleti...)!sanja kaze da bih trebala posjetiti psihijatra,ne zbog toga nego zbog drugih stvari,koje opet niko ne razumije...ja sam u pubertetskoj krizi nekoj,drugacijij od ostalih...mozda...a u sustini ne vjerujem u to...ne znam...sve je tako zamrseno i glupo kad ti vlastiti dokazi nisu dovoljni dda bi ubjedila samu sebe u nesto,a kamoli druge....jer kad to izgovori na glas,to zvuci tako glupo,i znas da ni sama sebi ne vjerujes kako treba kad to tako cujes,a kamoli da ti neko drugi vjeruje...
ja mrzim ovaj zivot!da li sam to vec rekla?ne znam...onaj tip o kojem sam pisala...onaj sto nema jos mnogo zivota...ne bi smio alkohol nikako piti...al pet pije...pije,a meni laze d aod maja nije dotakao kap alkohola...a opet pije,i to skoro svaku noc...a meni onda laze...gleda me u oci i laze...pitam se samo zasto...zasto je to potrebno....ako ne zeli da mu se mjesam uopce u zivot,ako ne zeli da brinem nek mi to kaze,a ne da obecava tamo nesto u smislu "necu vise!tek sad vidim da je nekome stvarno do mene stalo..."...jebem ti obecanja iza kojih se ne krije nsita vise od praznog prostora,vakum.zasto lazes?!zasto?!molim te,ako ne zelis da imam ikakve veze s tvojim zivotom,reci to!nemoj se praviti da si prestao jer sam te zamolila,...ma kakvi molila...preklinjala sam te...plakala sam pred tobom!pred tobom sam pustila gomilu suza...pred tobom pravila budalu od sebe,u tvom zagrljaju se smirila,napokon,i cula iz tvojih usta milion puta vec"ne pijem vise,nikako!nisam od onda...od maja,ni dotakao!"a ja na to govorim"svaka cast...nemoj da popustis...znas sta bi ti to znacilo..."a ti samo klimas i govoris..."necu..i nisam!znam!" i onda saznam da je sve to bzvze da su sve to samo lazi!!!!zasto lazes!!!uvijek lazes...znam to....uvijek lazes...a opet te volim,iako znam da je sve sto kazes....daleko od istine...znam to,shvatam to,nisam glupa...iako se ponkeda cinim luckastom,ali glupa nisam,to mi niko nemoze dokazati!jesam otkacena,blesava,i cesto dosadna,ali glupa nisam!da!zvuci egoisticno,egocentricno!i jeste!ako cemo tako...onda jeste...znam sta sam,ko sam,i sta mogu...samo ne znam zasto to sve uvijek upropastim,nekim svojim principima....
...deep inside of me...belive in the light in me...saveing all my words only for you...forgive me...
najvise mrzim trenutke kad sam sama...sasvim sama u sobi,i sjetim se svega ovoga,tj.i tad imam vremena da se sjetim toga...il kad s nekim pricam,ili mi je pun msn online likova,ali niko ne kaze ono sto mi tada treba,nko ne kaze tu recenicu,niko ne razumije,niko ne skonta...kako mi je...tada sam ustvari isto sama...sama...samoca nije fenomen,samoca nije ni samo jedno stanje...samoca je sinonim za bol,samoca je skup svega onoga sto ti je propalo u zivotu,svega onoga sto zelis a nemozes dobiti,svega onoga sto imas a ne zelis,svega onoga sto imas a ne vdisi,a ne cujes...
joj kako me ubije ova pjesma,ali nemogu da je ugasim..da li bi mi bilo lakse da to jednostavno uradim?da kazem:sad je dosta!dosta samosazaljevanja,dosta patnje,boli,dosta tuge,dosta!da li bi mi bilo lakse da pokusam zaboraviti na sve to,da to bar prikrijem,izfejkam,sakrijem od same sebe...???svi kazu da to trebam uraditi...svi najbolje znaju sta je dobro za tebe...da,oni svi imaju savrsene savjete..."zaboravi to!ma zajebi!ne sjebaji se toliko!predji preko toga!oraspolozi se!nemoj dozvoliti da te sve pogadja tako!" ali gospodo,to nije lahko...ne...to je nemoguce!ja nemogu tek tako sve to ostaviti negdje zakljucano u sebi,i drzati tako bez hrane i pica dok ne crkne,pa smao iznijeti les,ili negdje jos dublje zakopati...nemogu...nisam dovoljno jaka za toga,i malo je onih koji jesu....svaka cast vama,ako uspijevate u svemu tome...ali jednog dana ce i vama jedna kap da prelije cas...samo....ne znam,da li ce te tada vise patiti vi,ili ja...ne znam...nemogu da znam...ja nisam dovoljno jaka za ovaj svijet...ima ljudi ,djece,kojima se desava mnogo gore nego meni...i oni na kraju prezive sve to,pokusaju biti sretni,i pokusaju ne raditi nikome to sto je neko radio njima,,,jer znaju sta je to bol....a neki ne uspiju...ne izdrze,puknu mentalno,i ostanu tako pnui mrznje,kivni na svijet,na sve oko sebe,a najvise sami na sebe...a neki ne izdrze zivot...i radije prihavacju smrt...
...na korak sam
od vjecnosti...
ja pucam...polakho ali sigurno,i vec je veliki dio mene unisten...a sto je najgore...svaki dan je sve gore i gore...ne mjenja se mnogo toga,ali bas ta cinjenica me i ubija...niko nikad nije uspio krociti u "moje tajne odaje" u moju dusu pogledati,moje srce osjetiti,moj zivot vidjeti ocima kojima ga ja vidim....niko nikad nije uspio shvatiti....da,da,znam...sad sigurno mislite....daj curo,sta se vise topis u samosazaljenju,i sto ne zivnes...prestani kukati,radi nesto,napravi nesto od svoga zivota(je li vam poznato ovo...ovo je bila moja poruka mojoj mami u jednom od postova...kako sam samo naivna ispala...znam dobro da je to moguce,ali je sve sto je moguce za mene trenutno nemoguce...)...ali moj zivot je paradox obicni...nista drugo...ja se gubim svakim danom sve vise i vise izmedju zelje za vjerom,za oprostom,nadom,i kukanja,i suza,suza glupaca,koje nemaju ni za koga neko veliko znacenje....nemoze...nemoze,niko znati....shvatiti...nemozes nikad suosjecati dok ne osjetis!!
bojim se...bojim se...da ne izgubim one koje volim i postujem,i ako to isto oni ne osjecaju prema meni...bojim se da se ne izgubim previse u ovom mom vrtlogu,medju rusevinama moje proslosti,da ne postanem duh buducnosti,a bojim se da sam vakum sadasnjosti...
iako sam citavo vrijeme mislila da se ne plasim nicega,je hodam sama mracnim ulicama,suporstavljam se potencijalim lopovima u 1 ujutro,borila sam se i izborila protiv strasnih duhova i kreatura noci dok sam bila manja...ipak se plasim...palsim se stvari koje su gore od svega toga...da,ja sam velika kukavica,i i
ne znam zasto mi treba ovo sve...ne znam da li mi je sad lakse nakon ovog posta...ne znam sta osjecam vise,osim samoce...da,mnogi ce sada misliti da serem...tacnije da se preseravam...al znate sta?!mislite sta hocete!!!Boli me kurac kojeg nemam za sve to,boli me dupe sto sad mislite da sam jos i nekulturna i da sam seljanka,boli me za sve...niko nije bez mana,a moja najveca je pisana u ovom sranju od posta...
...set me free,your heaven's a lie...
joj alcuna coil ubija...majke mi...ljudi,oprostite....ponekad mislim da sam cak i shizofrenic...kako mjenjam raspolozenja,u sekundi...joj mrzim zivot.mrzim ovaj neki smrad sto osjetim upravo,veze nemam odakle dolazi...mrzim ovaj mikroon,jer kad god snimam imam neke ne artikulirane zvukove jos na snimku...mrzim internet....cini me ovisnom,i dosadno je,ne znam ni sto sam jos tu...valjda sugestija...covek sebi utuvi u glavu"to je nesto dobro!to mroas probati!"i onda kad nesto pocens,nemozes vise stati,iako znas da je to nesto najgluplje sto postoji!!!mrzim svoj glupi stomak!!!i svoje noge!!!predebela sam,jebem mu zivot!
mrzim to sto postoje psovke,mrzim onoga koji je izustio prv psovku(ovo je predrasuda...i ne poznajem osobu,a na osnovu necega sto je uradio donosim zakljucke-a mrzim i predrasude)mrzim ovaj neopisivi osjecaj trenutno u stomaku...opet ga imam,inace je u podrucju pluca i bio je do sad dva puta prisutan u mom zivotu a ovo je treci,samo je sad jaci nego ikad...vjerujte da jedva pisem,moram se previjati...to ne znaci nista dobro...prosli put kad je tako bilo...neko je umro...mrzim i to!mrzim cinjenicu da svi misle da sam luda,i da trebam psihijatru...ljudi meni ne treba psihijatar,meni treba samo jedna stvar...neko,bilo ko,bilo bilo bilo ko ko ima taj talenat da me skuzi i da kaze tacno ono sto mi treba u tom momentu,...nista vise!!!samo to!!!!da me zagrli kad mi to treba(znalo se desiti,da mi obavezno treba zagrljaj,da se osjecam tolko lose da bih mogla napraviti svakakve gluposti,i samo jedan zagrljaj ih moze sprijeciti...ali tog zagrljaja nije bilo...ljudi nikad nisu znali citati moju dusu...i zbog toga sto tog zagrljaja nije bilo,ja sam napravila mnoge gluposti u zivotu...dal da kazem...citaju dvije osobe koje me znaju...mozda...ne znam...ma u picku materinu kad je ovo ostalo sve izaslo vec,neka i ovoga...16 mi je jebenih godina...nemogu to sad rec...zaboravila sam na trecu osobu...o moj stomak...znate kakv je to osjecaj...kao da vam neko baci kiselinu na to neko mjesto,i ona napravi rupu,izjedde vas za sekundu,i onda zrak hladan strujikroz tu rupu...to obicno kratko traje,i samo jedno "bacanje kiseline",ali sada ih je bilo ako se ne varam desetak...ma haj sad recite da nisam luda?!ovo je nezdravo skroz...pisem ove gluposti samo jer ne zelim ici spavati,ne smijem...ne gasim ovu prokletu pjemu jer me ubije,a to je ipak bolje nego da me uspava...joj,muka mi je majke mi...ja nisam dobor nikako...a ne znam sto,sta mi je...joj sranja...ako se ikad nadje osoba koja zna citati moju dusu,koja zna sta mi je i kad potrebno javit cu(brickich je vec vrlo blizu tome...vrlo vrlo blizu...ali mi je glupo jer smo u zadnje vrijeme nekako na nekoj glupoj distanci,koju ne zelimo,ali ona je ipak tu...i to mrzim...odnosno...ma mrzim eto i to!)
mrzim cinjenicu sto sad moram ici u krevet...moram lci...jer ovaj stomak me ubi...ovaj osjecaj mi samo suze tjera na oci...nje dobar osjecaj ljudi,nije nikako dobar...sigurna sma d apojma nemate o cemu pricam...
...za ovaj svijet ja dusu bih dao...za ovaj svijet ja bio bih dobar i zao...za ovaj svijet u kojem nema me...za ovaj svijet u
...kojem nema me...
Post je objavljen 30.08.2004. u 02:19 sati.