Prije nekoliko dana do moje kuce je uspio dolutati mali bijeli macic prosaran crnim pjegama. Nije mogao doci u u isto vrijeme savrseno i savrseno neprimjereno vrijeme. Nazvala sam je Chopor i Chopor je uskoro postala nerijesiva siva mrlja na listi problema. Status quo: Felis silvestris.
Stvorila se niotkuda kao odgovor na pitanje: macak ili pas. Spasila me od izvjesnosti dosadnog zivota s razmazenim pekinezerom. Dovoljno da je pocnem obozavati.
Ima karizmu macke lutalice, uvijek usluzna, prepredeno promatra publiku. Prodaje se svima, prede na prvi dodir i toliko revno se mazi oko noge da u isto vrijeme uz naklonost stvara osjecaj nelagode kod onoga kome je odlucila darovati svo svoje vrijeme i paznju.
Chopor nikad nece biti nasa punopravna kucna macka. Nikad nece imati vlastite zdjelice, niti posudu sa pijeskom. Dobrodosla je svakog poslijepodneva na rucku, nakon kojeg drijema u fotelji na verandi. Odlazi i dolazi sama.
Savrseno se uklapa u opcu situaciju. Nikoga ne j... previse ili bar ne dovoljno da bi mu iskreno bilo stalo.
God damn it, ne znam vise pisati, idem u pakao i jedina stvar kojoj se nadam je da cu imati drustvo, malu izvjestacenu Chopor.
Post je objavljen 29.08.2004. u 23:51 sati.