covjek lezi u bolnici, shrvan teskom bolescu , prikljucen na aparate. K njemu dolazi svecenik, i nakon pola sata razgovora covjek napise na papir svoje posljednje rijeci. Znajuci da je covjek bio vrlo mudar i poznati intelektualac, svecenik spremi papir u dzep da ga sacuva za govor na pogrebu, nakon sto je covjek preminuo. Dosao je dan sahrane, i svecenik treba odrzati govor o preminulom. Sjeti se da je spremio papiric u dzep, te ga s ponosom izvadi i zapocne citati mudre zadnje rijeci : Molim vas da maknete nogu s moje cijevi za dovod kisika.
Tako je nama pastor jutros objasnio da je komunikacija stvar zivota i smrti.
Mislim da odsad volim ici u 'nazovi crkvu' (jer nije crkva vec velika dvorana...ljudi su opusteni, ima puno bikera, mladih, starih, crnih, bijelih, zutih, i svi su jako dragi...ne mos ti to vjerovat...a bend rastura...dobar pjevac, gitaristi, bubnjar..)