Iskreno, uopce ne pratim sport i prilicno sam ravnodusna prema pobjedama i porazima. Naravno, drago mi je kad cujem da je netko nas ili ne-nas, ali meni drag, pobijedio, no ne grizem nokte gledajuci sportske prijenose.
Medjutim, pretprosli smo tjedan na moru ipak skicnuli na prijenose iz Atene, a buduci da na turskoj obali Egejskog mora, gdje smo bili, nema hrvatskih programa, preostalo nam je gledati njemacki ZDF, koji je pratio Olimpijske igre.
I, ljudi moji, ne mogu vam reci koliko sam se zgrozila nad zlocom njemackih sportskih komentatora. Nevjerojatno.
Recimo, nasi su komentatori, cast iznimkama, jednostavno priglupi. Cesto nemaju pojma ni o sportu kojeg prenose godinama, da ne govorim o sportovima koji kod nas nisu toliko pristuni, poput, primjerice, macevanja. Zato se cuju vrhunske gluposti kojima se jos neko vrijeme smijemo prepricavajuci ih dok sjedimo u kaficima. No, glupost, ako nije bas pregolema, nije ni opasna, tako da bisere tog tipa ubrzo zaboravljamo. Osim toga, hiperprodukcija bedastih izjava cini svoje - nove gluposti redovno zamjenjuju stare i opskrbljuju nas stofom za smijeh.
Nikad necu zaboraviti kako smo prije par godina moj muz i ja sjedili u jednom zagrebackom kaficu, smjestenom u poznatom sportskom centru, i gledali prijenos skijanja. Ivica Kostelic skijao je za zlato, publika u kaficu, sastavljena mahom od starih sportskih vukova koji se i te kako kuze u skijanje, sutke je promatrala, a neumorni Ivica Blazicko, za kojeg se kladim da se onako debeljuskast i trapav ne moze ni u plugu spustiti niz bijelu stazu, neumorno je svom imenjaku Kostelicu davao upute: "Spoji noge, Ivice, spoji noge! Jace se nagni! Nagni se naprijed! Ivice, nagni se naprijed!" Toliko je iziritirao prisutne u kaficu, da je konobar morao stisati ton.
Kostelic je, naravno, osvojio zlato, a Blazickov komentar, na srecu, nismo culi, jer je ton ostao trajno stisan - sve do kraja prijenosa. Medjutim, bilo je zaista tragikomicno slusati kako se neki neartikulirani debeljko javno preserava dajuci savjete svjetskom prvaku. Prestrasno.
Ovi Nijemci otisli su korak dalje. Njihovi se komentatori odlicno kuze u sve sportove koje prenose, ali su neskriveno zlobni i krajnje neumjesni. Recimo, skvarcana zblajhana plavusa u ruzicastom kostimicu i sa sjajilom na usnicama obavijestila nas je da je neka (sorry, zaboravila sam ime) njemacka plivacica, kojoj je ovo vec cetvrti nastup na Olimpijskim igrama (znaci, zena se kontinuirano bavi sportom najmanje sesnaest godina i cijelo je to vrijeme u samom vrhu) osvojila samo srebro i time propustila sansu da postane besmrtna.
Mislim, what the fuck?!
A sto si ti napravila, voditeljicice mala, da postanes besmrtna?! Treniras li ti svakodnevno? Jesi li osvojila koju medalju? Sto ti pod kapom nebeskom daje za pravo izreci takvu glupost i jos se k tome nadmocno smjeskati?
Isto tako, postoje i komentatori amateri. To su likovi koji se uspusu kad se moraju popeti na drugi kat, jer su kronicno bez kondicije, no spremno ce iskritizirati vrhunske sportase, one koji treniraju nekoliko puta dnevno, ako im je rezultat losiji za koju stotinku sekunde od ocekivanog. Mozete ih sresti po kaficima kad se vrte tekme, zatim po kaficima nakon tekmi, a cesto se zadrzavaju i na vlastitom kaucu. Prepoznat cete ih po od cipsa masnim bradama, krigli pive na stolu i skembi koja visi ispod remena. I po tome sto im je veliki napor ustati i otici po novu pivu, pa zamole svoju zenu da to ucini za njih.