Drug moj,u poznim dvadesetim,nikada nije
imao vezu.Jedinac,rano osao bez oca,s
posve posesivnom majkom,nije ni izlazio
(uveče)sve do prije nekoliko godina.Kako
da mu pomognemo,sinoć smo diskutovali,
ekipa i ja-i shvatili da je to nemoguće.
Nemoguće je dajdžestirati godine i godine
emotivnih razočarenja,seksualnih frustracija
i svih onih intimnih situacija koje su nas,
pojedinacno,svakog ponaosob,obilježile.
Neprospavane noći,dinstanje u zadimljenim
lokalima,zaglavljivanje u ćumezima,druženje,
zajebancija,uzaludni i uspjeli pokušaji,
muvanje cura koje nisu lijepe nego tek
dostupne i postepeno,ali sporo-mada,kako
kome!-sazrijevanje u pogledu muško-ženskih
odnosa,laži,prevara,dvostrukih značenja,
pravih riječi,poljubaca u krivom momentu-
a sve da bi naučili kako i kad- NE I ZAŠTO!
Iskusili smo gorkost i draž poraza i pobjeda
i više ili manje spoznali nespoznatljivo:
KAKO PRIĆI ŽENI;KOJOJ DA A KOJOJ NE itd.
Sve su te stvari djelić mog,ili bilo čijeg,
emotivnog/seksualnog prtljaga,poluispravna
uputstva,više mogućnosti,kako postupati,
kako zavesti,ili biti zaveden.Ne znam nikom
objasniti,ali prosto znam šta mogu,a šta
ne umijem izvesti-drug moj ne poznaje svoje
granice...i to je najveći problem.A tek što
dockan mora krenuti od početka,puzeći-jao,
ŽAO MI GA JE!
Post je objavljen 29.08.2004. u 15:18 sati.