Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/massa

Marketing

Dubrava, Dubrava, über alles

Šetajući danas Dubravom naletjeh na prizor od kojeg mi se grudi krenuše nadimati ponosom. Ili je možda to imalo neke veze s tim, što sam neposredno nakon toga kihnuo, ko će ga sada znati? U svakom slučaju u jednoj od zgrada preko puta stare pumpe. Za koju sam siguran da će nam jednom kad bude dovršena služiti na čast i ponos, barem u tolikoj mjeri u kolikoj nam trenutačno služi na ruglo i sramotu. Ugledao sam u jednom od izloga, ispisano na staklu ogromnim slovima, ni više ni manje nego KINESKI BOUTIQUE ! Neće nama više srbi nabijati komplekse svojim monopolom na takav oblik radnje, imamo i mi sada svoju posred Dubrave.

Istina prodavali su janjevci i prije kramu u namjenskim prostorima, ali nije to isto! Oni se samo prave kinezi! Ovo je roba s izvora i direktno od izvora. Zaigra čovjeku naprosto srce od pomisli da su radnje koje posluju po pisanom ili nepisanom principu Sve po malo kuna dobile ljutu konkurenciju. I od iščekivanja ljute tržišne utakmice, koja će neminovno usljediti. Možda ne bi bilo loše da uvezemo i koju triadicu, pa da konačno dodamo malo raznovrsnosti u izvor straha i trpeta svakog putnika namjernika. Pa sve da su i zbilja "naši" previše je da ista ekipa sve ove godine drži ekskluzivna prava na rađenje sitnih i ne tako sitnih sranja, po kvartu i okolici. Neki čak idu tako daleko da kažu "Svaka je promjena dobra, bez obzira kakva je", a bez obzira što 'ko mislio o kinezima, ako neko može naštancati više uže i šire familije od janjevaca, onda su to oni. A ako je vjerovati Hong Kong-škim filmovima, poprilično su i opičeni, bez obzira na deminutivan stas.

U svakom slučaju teško da su mogli izabrati bolji kvart, za takav tip bussiness-a. Teško je pobrojati sve monumente u istom maniru kojima on obiluje. Neznatno dalje imamo i McDungalds. Na svakih par metara po kafić, cafe-bar ili bistro i manje više u svakome se bez obzira na brojnost konkurencije može naći barem po nekoliko pacjenata. Pri tom oni koji konkuriraju za prestižnu titulu najveće rupe, često privlače više klijentele od pristojno skockanih mjesta. Dokazujući tako, empirijski dobivenu relaciju "Što veća rupa, to veći stupanj privlačnosti kroničnim alkosima s dugogodišnjim stažom", a takvih nam izgleda hvala bogu ne fali. Nađe se tu naravno ćevapdžinica, pekara, sljastičarnica, namjensku buregdžinicu na okretištu su nam nažalost odavno zatvorili, pa se krpamo junk, ovaj fast food-ovima, lijevo, desno i u sredini. Tu je smješteno par štandova, za uvaljivanje krame naivnim prolaznicima i dečki koji prodaju cigarete na šteke. Milki po pet kuna na starom okretištu nažalost već odavno nema, bolje da djeca puše i čuvaju liniju nego da se truju čokoladama. I sladoledarnicu/kiosk s pecivima, (ovisno o godišnjem dobu) "Moj voljeni Vukovar" su deložirali sa samog okretišta, prilikom preuređenja. Malo niže je i trgovačka meka, Konjščinska, gdje se može naći svega od pirotehnike do artikala visoke mode i dućana posvećenog torbicama. Okolo ima i par zlatara koji valjda primarno ciljaju na one koji gore pomenutu ulicu "nastavaju", kako to vole izmisliti oni koji ovdje prolaze za jezične autoritete, a u prošloj inkarnaciji su vjerovatno prodavali čudesno ulje koje liječi sve bolesti po divljem zapadu, kao i oni koji vole o sebi razmišljati kao o intelektualcima, a ne prepoznaju govno, čak ni kad ga stave u vlastita usta.

Osim toga, kao i svaki kvart koji drži do sebe, imamo i hrpu: sportskih kladionica, dilera, pripadnika nepostojećih zločinačkih organizacija, tipova koji izgledaju kao da bi Stankecu ili Ševi mogli oduzeti radno mjesto na castingu kad se sjete, a vozikaju se okolo u Carrerama 4S, mercedesima ili bemveima, ljepotica koje im nadopunjuju suvozačko mjesto, doduše vidim ih i dosta koji se voze s tipovima, ali neću ovdje ulaziti u raspravu o ukusima. Dječice koja hodaju okolo sa čikovima u rukama, možda su kupili od momaka na okretištu pa uštedjeli na PDV-u, pametna je ta današnja mladež, genijalaca koji misle da crveno područje na obrtomjeru motora predstavlja optimalno područje rada, da je crta među trakama tu da bi oni vidjeli idealnu putanju na stazi, a da su im dva kotača na asfaltu u većini slučajeva tako i tako previše. Naleti se svako malo i na pokoju nesretnicu koja izgleda još nije uspjela uhvatiti prestižno mjesto suvozačice, pa sad u punoj ratnoj spremi kakva ide uz tako odgovorno mjesto, patrolira između brojnih kafića. Zalomi nam se tu i tamo i kakav vatreni ili bombaški obračun.

Jedino što nam ruši ugled kvarta, je gradska knjižnica i ono oko nje, što bi željelo proći pod otvoreno učilište. Ali ako ništa drugo barem je veći dio zgrade nedovršen, najmanje nešto više od dva desetljeća. Ispada da nisam dovoljno star da se sjećam početka radova, pa ne mogu ponuditi točniju brojku. Eventualno mi je dojam obilaska moglo upotpuniti da sam naletio na dritovu staru, pa da me ona počasti s jednim "odi u kurac, ti si idiot". Ali kad bolje razmislim, koji će mi kurac ona, znam ja to i sam. A i naletio sam jučer na bosanca koji me je prosvjetlio tom identičnom frazom, istina ne u Dubravi, ali iskombiniraćemo već nekako.

Post je objavljen 28.08.2004. u 21:06 sati.