Eto,bilo je i vrijeme da se netko vrati nakon prošlog ljeta.Milsim,vratilo se njih dosta,al bili su nebitni.Nije ni ovi nešto bitan,al ipak mi je draži od ostalih koji su se vratili.E,pa vratio se jedan Talijan s kojim sam ja bila prošlo ljeto.Govorio mi je da će doć,al ja nisam virovala sve dok nisam dobila poruku - "Sono in M,adesso vado a mangiare,ci vediamo dopo.ok?"Meni je srce stalo,nisam se mogla maknit i jednostavno sam poslala prijatelja da ode u izvidnicu.Prijatelj ga je odma skužio jer sam mu ga opisala i navela da ima 2 ogromne tetovaže na ramenima.Posli sam i ja išla u izvidnicu i sinjala ga,a sinja i on mene,a ja udrila u trk jer je to bilo preveliko uzbuđenje za mene.Odlučila sam ić doma,prija je spavala u mene i onda se oko 3 ure nać sa njim.I našli smo se,kad sam ga vidila,to više nije bio onaj dečko kojeg sam ja poznavala.Nije to sami radi promjene u izgledu,nego se nekako nešto u njegovoj nutrini promijenilo.Prije je bio ulickani šminker,maksimalno sređen,vesel,pun života...a sada,sada je bio jedan tužan tip od 22 godine,razočaran u život,razočaran u sve,izmorenod svega,jednostavno osoba koja bi najrađe sad nestala sa ovog svijeta.Bilo mu je stvarno drago što me vidio i barem na trenutak je zasjalo nešto u njegovim očima.Odmah me upitao gdje je njegov svjetionik (tamo smo proveli prekrasnu večer prošlo ljeto) i onda smo ga zajedno išli vidit.Puno smo pričali,reko mi je kako sad živi sam u ogromnoj kućerini sa 2 pasa.Nije to bilo hvaljenje,ionako znam da ima love,a i on zna da meni to nije bitno.Reka mi je kako se priselio jer je želio ostaviti oca da na miru živi sa svojom novom ženom koja ima 24 godine.Također mi je rekao da sad ima novi restoran kojega mu vodi prijatelj od prošle godine s kojim je bila moja frendica i sad je ona bila tužna šta nije došao.Iako znam da svaki Talijan ima u Italiji ili curu ili ženu,ovome se baš vidilo da govori istinu i da tamo nema nikog.Rekao mi je da sam ja jedina koja mu nešto značim-što nikad nikome ne bi povjerovala,al eto,njemu jesam.Barem malo.On je jutros otišao,daleko i poslao mi poruku da me čeka u Italiji jer sam mu rekla da ću u 12. ić u Perugiu.Ja sam totalno tužna,ne radi toga šta je otišao,nego zato što mi ga je žaj.Bilo mi je žaj vidit ga ovakvog,cijelog nekako pokislog i žarko se nadam da će se to njegovo stanje promijenit.
Post je objavljen 28.08.2004. u 13:16 sati.