Trebali smo ići u kino.
Mislim da se radilo o Fahrenheitu no nije bitno.Uglavnom, kino je bilo prepuno i skuceno i usko i duboko kao kutija. Sjedili smo na balkonu, odnosno više kao na nekim tribinama. Malo me sve to podsjećalo na dvoranu Dinko Lukarić iako nije bilo sasvim jasno gdje smo. To me pitanje stalno mučilo, jesmo li u Rijeci ili u Zagrebu. No, svi su bili tu, baš svi, čak i Lara. Dakle: Marko i Ana, Dax, Iva, Nessa, Lara i ja.
Najednom shvaćam da to nije kino već koncert Rade Šerbedžije. On kao pjeva nešto i recitira a onda ode. Nessa mi priđe, zagrli me i kaže da ga je susrela na WCu i pitala hoće li s nama na kavu no on je rekao da neće, da ne može ali da ćemo se viđati uskoro po gradu.
"Po kojem gradu?", pitam ja, "Po njegovom gradu - Zagrebu ili po našem gradu Rijeci ili po Ljubljani ili po Beogradu?", pitam, Nessa ne zna ali to je ne zabrinjava, smije se i sve je nekako kao nekad.
Onda počinje nastup neke čudne osobe, ja tvrdim da je IB, ispada da je neki transvestit. Osoba ima široku i dugačku blještavo zelenu haljinu i pri ulasku na pozornicu se sapliće i padne. Svi se smiju i komentiraju kako joj se vide gaćice. Transvestit se ustaje, malo smeten, ali počinje s programom. Pjeva Balaševićeve pjesma dok ja očekujem da će mu se Rade uskoro pridružiti.
Odjednom, mojih prijatelja više nema, ostala je samo Lara, kaže da su ostali otišli odnijeti neku tendu u Anin stan.
Zamišljam ih kako sa smotanim zelenim šatorskim krilom hodaju po Zrinjevcu.
Znači, ipak smo u Zagrebu, pomislim.
Post je objavljen 28.08.2004. u 12:44 sati.