Citam ovaj blog, preporucam i vidim da je sve uglavnom slicno svugdje u ovakvim misijama no ovdje polako postaje naporno sto se tice djece. Volim djecu i njih mi je iskreno ovdje najvise zao i jos uvijek nisam odusao od pokusaja da se pomazem koliko god mogu no postaje sve teze sa njima. Kazu mi da sam ja kriv jer sam ih naucio da im uvijek nesto dajem. (mislim da bi mi ipak bilo vise zao da nisam).
Nas smjestaj je prilicito jadan i necu ni pokusavati da ga opisujem, (nisam siguran da li sam to ranije ucinio). Vrata zakljucavamo katancem no sve izgleda tako trosno da mi se cini da se pogledom moze otvoriti. Prije dosta vremena vidjeo sam da mi nedostaju neke stvari iz sobe i bio siguran da su to djeca ucinila. krivo mi je bilo sto su pokupili stvari koje im i nisu trebale biti interesantne a meni su ipak jesu (suncane i naocale za plivanje,neonsku lampu koju sam mogao puniti a za njih ne znam da mogu, i vokmen im oprastam no neke kazete jos uvijek ne, jos dosta gluposti no kada se to pretvori u dolare i ne izgleda bas tako glupa cifra). Nisam htio da dizem uzbunu, a prevoditeljica ce kao pokusati da im kaze da to ne rade vise jer je predpostavila da zna tko bi mogao biti, Nakon toga smo ih stotinu puta tjerali ispred nasih soba jer tamo zaista nemaju sto traziti, a ogradjeno je i ne bi trebao ulaziti u taj prostor nitko osim nas. Dvije provale nakon toga i vec se dosta toga sto nedostaje nakupilo. Prijavljeno "policiji" ( nije to vidjelo policije) i kao nesto ce oni poduzeti. Ni nakon toga nista novo, prije nekoliko dana na skoro svim nasim sobama (osim moje ovaj put) opet slomljen katanac i odneseno nesto stvari.
Razgovarao sam sa "sefom Burea" i on kaze da ce se osobno zauzeti da ce to rijesiti. Kaze sazvat ce svu djecu iz sela i njihove roditelje i to rijesiti.
Objasnjenje,- na tom skupu ce uzeti vjerojatno kakav drveni stap i tko mu bude sumnjiv bit ce modar. Tim je metodom mislio da sprovde "istragu", a kada mi je prevoditeljica to malo pojasnila rekao sam mu da imam bolje rjesenje i neka to ne radi. Naci ce mo nekog tko ce nam biti cuvar ispred soba za neke novce i mislim da je tako bolje. Kao slozio se, no izgledao mi je kao da mu se svidjela ideja da malo sprovodi zakon pa nisam siguran da i nece bez obzira na sve.
Djeca ne biraju sredstva da se dobije bilo sto od nas i to bi se dalo podnijeti no mrzim to sto nisu naucili da dijele nista i sto ih se ne moze zadovoljiti nicim. Tri curice stoje pruzaju ruke preko nase zice da im se nesto da. Uzimam tri paket kesa (identicni) i pruzam jednoj a potom imam namjeru da ostala dva dam drugim dvijema no ona koja je vec dobila svoj paket daok sam pruzao drgoj istrgnu mi iz ruke i pobjeze sa oba. Lica joj je se odjednom iz one face kada molis nekoga za milost da te spasi pretvoreno u facu "majmune kako sam te prevario" Samo sto mi nije jezik isplazila. Nije kraj price za pola sata je opet tu sa tim prvotnim izrazom lica, kao da umire od gladi. Sta bi tu covjek?. (Napravio sam popis onih koji zasuzuju da im se nesto da i onih koje se treba tjerati).
Sve bi ipak bilo podnosljivo da se ne desavaju i opasne stvari koje nisu ni malo ugodne. Pri voznji se mora biti vise neg pazljiv jer se odjednom niodkud stvore i tako sitna djeca ispred auta da se pitam kao uopce mogu hodati ( pitam se zar ne treba da puzu jos koji mjesec). Jednostavno ne naucena na strah od auta djeca iskocu na cestu u trenutku kada moze biti prekasno da se reagira. Kada bi se netko htio baciti ispred auta da bi izvrsio samoubojstvo pokusao bi tako nesto na nacin na koji ova djeca to rade. Do sada je sve dobro jer se vozi do 10 k/h kroz Bure, a u divljini vec znamo sva mjesta gdje se moze ocekivati nesto slicno od ove djece. Na ovoj fotografiji (Manda) se moze vidjeti koliko je tesko da se djete iz svoje kuce stvori ispred auta a kao da vrebaju kada cemo naici.
Post je objavljen 27.08.2004. u 21:32 sati.