«Ljubomora je ispod dostojanstva i glupa. Štoviše, dovodi i do nepametnog ponašanja», mudruje moja gejlezbo frendica Marki, «kome to uopće treba?»
Njoj nimalo. Ona je sigurna u svoju curu. Ta je suviše ozbiljna i produhovljena da bi zujala okolo. Inače svira orgulje i veoma je smirena, otkad joj daju intravenozne trankvilajzere. Na psihijatrijskom odjelu, gdje trenutno boravi. Čak i kad bi htjela švrljati, morala bi prvo nagovoriti na suradnju rešetke na prozorima i trostruku bravu na vratima.
«Da sam munjena, mogla bih se zapitati - ne kontaktira li ona i s nekom drugom», ironizira Marki.
Ironija je na mjestu. Kad je potpisala da pristaje na primjenu eksperimentalnih farmaka, orguljašici Anđelki za nagradu su dopustili dnevni pristup netu, na dva-tri sata. Ne više.
«Pa čak i da povremeno razmijeni koju poruku s nekim, vrlo važno», pripomenem ja, «ipak vas dvije imate jednu čvrstu vezu.» Kompjutorsku.
I hipotetski, Anđelka bi mogla furati paralelku, pod uvjetom da vraški brzo kuca. A za to bi morala imati prokleto vješte prste, kao nekakva pijanistica. Ili orguljašica.
Ipak, Marki je zrelo odlučila da ne troši energiju i vrijeme na ljubomoru. Ima pametnijeg posla. Mora pod hitno svladati literaturu s područja informatike. Tako da može upasti u Anđelkin box. Dakako, da bi se uvjerila da je u pravu što nije ljubomorna, jer uistinu nema razloga za sumnju. I nema. Ona poruka koja počinje s «Voljeni Anđele», završava s «tvoja Medena», a puna je preciznih opisa Anđelkine anatomije i njoj stremećih radnji, mogla bi biti nečija puka zafrkancija. Kad ih ne bi bilo još dvadesetak, od iste te. Takozvane Medene.
«Vara me», vrisne Marki kroz plač i škrgut zuba.
«Zaključak taj je ko sjekira bio/ S kojom joj Amor, propalica grubi,/ Kad je do sita mlatio i bio,/ Zamahom jednim i glavu odrubi», rekla bih da sam pjesnikinja.
Marki, dakle, izgubi glavu i zaspama Anđelki mail-box. Zatim se okomi na njezin omiljeni forum (gdje je zacijelo i upoznala tu Medenu), pa sruši server. Potom sruči bijes i jarost na sve forume srodnih naziva i djelatnosti.
«I tako strašno mahnitati zače/ Ludosti nitko još ne vidje jače», rekla bih da sam pjesnikinja. Ali nisam, samo sam zabadalo koje gura nos gdje ne treba.
Jer, Marki trenutno šalje viruse, crve, škorpije i otrovne žabe na sve sajtove za koje je, putem trackinga, saznala da ih Anđelka posjećuje. I pitanje je vremena kad će doći do bloga. Kojeg sam u jednoj od poruka neoprezno spomenula. Što, dakako, znači da sam poruke pod ljigavoljepljivim nickom Medena pisala ja. Podmuklo koristeći informacije koje mi je sama Marki dala.
A djelovala sam iz plemenitih prijateljskih i humanih pobuda. Zato da frendicu izbavim iz veze s opasnom paranoidnom shizofreničarkom.
Znam, nitko nije savršen, a Marki u nesavršenstvu prednjači. Ali, za razliku od ove, bar je duševno normalna. Bila. Nekad.
Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka
Post je objavljen 27.08.2004. u 23:08 sati.