Danju pisao, noću žestoko tulumario
Autor Strahimir Primorac
Kad bi se svi potpisani i pod pseudonimom tiskani romani i priče Georgesa Simenona našli na jednome mjestu, mogli bismo se naći u nedoumici: je li taj čovjek uopće izlazio iz radne sobe, je li ikad ostavljao pisaći stroj? No njegova biografija nipošto nije "pusta" i jednolična, dapače!
Rođen kao Georges Joseph Christian Simenon 1903. godine u Li?geu, odrastao je u oskudici i relativno rano napustio školu te se bavio raznim poslovima. Iz tog ranog razdoblja posebno je važna njegova novinarska epizoda u "Gazette de Li?ge", gdje je kao sudski izvjestitelj (novinar "crne kronike") stekao iskustva koja će mu poslije poslužiti u spisateljskoj karijeri. Godine 1922. zauvijek napušta Belgiju i odlazi u Pariz, a već iduće godine ženi se slikaricom Régine Renchon. Potkraj dvadesetih godina već je odlično zarađivao od pisanja za novine i objavljivanja romana i živio burnim noćnim životom. Pratila su ga ogovaranja jer je izlazio i provodio se po skupim restoranima, vozio se u sportskim autima, davao specijalno šivati svilene košulje, pio najskuplja vina i pušio birane duhane. Iz tog je vremena i ljubavna afera s Josephine Baker, ali i homoseksualna naklonost Andréa Gidea koju je, kažu, s prezirom odbio.
Posebna su priča brojna Simenonova putovanja. Tako je 1928. godine proveo pet mjeseci putujući francuskim rijekama i kanalima, a godinu dana kasnije sam je uredio lađu kojom je preko Belgije i Nizozemske plovio do Baltičkog mora. Sredinom tridesetih ponovo je krenuo na put oko svijeta: New York, Južna Amerika, Tahiti, Galapagos, IndijaNo dobra vremena završila su s II. svjetskim ratom, za vrijeme kojeg se Simenon bio zakopao duboko u francuskom selu gdje je nastavio pisati.
Bio je nepotrebno naklonjen njemačkim okupatorima, a njegov brat Charles bio je čak kolaboracionist, koji je izbjegao kaznu tako što se 1945. pridružio Legiji stranaca. Poslije rata Simenon je držao razumnim da s obitelji preseli u Ameriku, gdje je ostao deset godina. Tamo se upoznao s Denyse Ouimet, koju je zaposlio kao svoju tajnicu i oženio se njome 1950, dva dana nakon što je razvrgnuo prvi brak. U Francusku se vratio 1955, povremeno živio u Švicarskoj, dok se nije trajno naselio u Lausannei. Zadnje godine života bile su mu traumatične: supruga je bila teška alkoholičarka, kćer Marie-Jo (22) izvršila je samoubojstvo, a on je živio u oskudno namještenoj sobici u kojoj nije bilo knjiga niti bilo kakvih ukrasa. Umro je 1989. godine, a njegov pepeo rasut je ispod tristogodišnjeg cedra u vrtu ispred kuće.
Post je objavljen 27.08.2004. u 12:33 sati.