Na zahtjev svima nam znane Annie De Meni, a i da se umilim dragom nam Mili koji voli Disco, odlucih se na jos jedan post po pitanju zone :-)
Dakle Zonu predlazem ne samo onima koji imaju visak kilograme, nego i onima tzv. skinny fat ljudima (ispricavam se ako sam se krivo izrazila) dakle onima koji nisu debeli ili su mrsavi, ali nemaju misice. Ma svimaju ju preporucujem; jer smanjuje se npr. i tlak onima kojima je povisen.
Zona se bazira na tome da se u pravilnim vremenskim razmacima (svaka 4 do 5 sati) unosi odgovarajuca kolicina proteina, ugljikohidrata i masti. Njihov unos mora biti u odredjenom omjeru 3:4:3, dakle kao sto se sportasi hrane. Radi se o tome da se eikosanoidi koji nadziru kolicinu hormona poput inzulina i glukagona u krvi drze pod kontrolom. Eikosanoidi ne nadziru samo sve hormonalne sustave tijela, nego i prakticki sve vitalne fizioloske funkcije u tijelu.
Zona nije samo dijeta u smislu mrsavljenja, nego dijeta u smislu prehrane koja se onda primjenjuje za cijeli zivot ( nesto kao odrzivi razvoj :-)) Mislim da je pogresno ici s nekim dijetama prema kojima jedes svaki dan jednu zemlju i kvarat voca, nego treba ici s dijetom koja se moze dugotrajno primijenjivati; dakle Zona.
U zoni se ne smije nikad biti gladan, dakle jede se kolicinski puno hrane (hrpe povrca; ja sam samo jucer pojela kilu rajcice, zatim puretinu, sir, breskve, krastavce, mrkvu, itd.). Salo napusta tijelo a gradi se misicno tkivo, tako se cak moze desiti da vas se cini da ste prestali mrsaviti, ali ste ipak tanji, opet ulazite u stare hlace (ako se ne varam to je zato jer dobijate misice koji su tezi, a gubite salo koje je lakse).
Na pocetku Zone moze biti malo tesko jer se covjek pita: "Hej, zar cu ja uvijek sve to vagati i brojati i mjeriti?", ali nakon prvih mjesec dana mjerenja i vaganja, jednostavno vam je vec otprilike jasno koliko cega mozete uzeti da bude u omjeru, i nakon nekog vremena prestanete vagati, te od oka pripremate hranu jer nije cilj da su omjeri u miligram tocni nego da se otprilike poklapaju.
Gore navedeni omjer medjutim ne treba uvijek slijepo slijediti, jer je svaki organizam ipak individualan i drugaciji, ali do eventualnih promjena tog omjera treba doci tek kasnije, nakon sto se vidjelo da taj omjer ne funkcionira. Npr. moze se desiti da previse smrsavite, iako jedete k'o ludi i trosite svoje zube na ogromne porcije zelja i salate, onda treba povecati unos masti. Ako ste prije nego sto prodju 4 sata do vaseg sljedeceg obroka gladi i umorni, treba smanjiti unos ugljikohidrata. Itd....itd...
Da zavrsim, u danasnjem drustvu najveci neprijatelj su ugljikohidrati. Ljudi jedu previse kruha a premalo proteina. Debljina povecava mogucnost nastanka mnogih bolesti. Ja nikako ne zelim obilaziti lijecnike, a vi?
Jordan
(from jordan.blog.hr)
PS Postoji niz recepata u knjizi: "Hrvatska kuharica u zoni" by Vanja Grabac Gredelj
Post je objavljen 27.08.2004. u 10:20 sati.