Već je prošlo 22 sata, kad netko zvoni. Otvaram, kad ono Zvonac. Ko iz topa i bez pozdrava opalim: 'Ti sigurno iz knjižnica' i na to jedan: 'Da.'
Bilo je ovo ljeto po gradskim knjižnicama Zagreba goom i to Zvonkom.
Zvonac, na radnom mjestu tajnika Hrvatske igo udruge, početkom ljeta dobiva, a i zdušno prihvaća, rad s malima po gradskim knjižnicama Zagreba. Sistem rada već postoji. Njime smo podigli već pet generacija mladih igtrača goa osnovnoškolaca Velike Gorice.
Tijekom protekla tri mjeseca razvio se interes kod dijela djece koja redovno dolaze u knjižnice. I priča Zvonac, s oduševljenjem, o malima kako se nadmeću. Isprva je to bilo unutar svake knjižnice na koje je dolazio, ali u novije doba oni jači odlaze i u druge. Tako se stvorila grupa, od oko dvatesetak njih, koji su se već upoznali kroz igranje goa iz raznih djelova Zagreba. To je zainteresirana grupa mladih Zagrepčana, koji su zavoljeli uvu igru.
Krajem svakog druženja u knjižnici na redu je crtić 'Hikaru no go'. I tako neki dan ostavi on njih uz ekran i CD s kojega se prikazuje i ode nekim drugim poslom van prostorije gdje su djeca gledala crtić. Vrati se on, kada njih nekoliko zaustavljahu prikaz u trenucima kada je na redu neka go-pozicija i analiziraju je nadmećući se u pogađanju slijedećih poteza. Puste malo dalje, pa ponovo. Priča o tome Zvonac s oduševljenjem, a i ja se palim. Pa ovi mali nisu omamljeni crtanom radnjom, već goom u njoj. Njih zanimaju pozicije u partiji. Da, ti klinci i klinceze su pravi. I tada osjetiš, da radiš pravu stvar. Priča mi Zvonac o tome, a ja kao da sam tamo s njime i ne mogu ne dodati: 'Zvonac ove male nesmijemo napustiti. S njima treba nastaviti. Mislim da bi ovo mogla biti jezgra budućih jakih zagrebačkih go-igrača'.
Na Ravnicama npr. prokužili neki klinci, koji već znaju igrati od ranije, da se go može igrati u knjižnici, pa počeli dolaziti. Tek skužio Zvonac, da su oni prije tri godine u školi 'A.G.Matoš' naučili igrati od Damira. Spominje kyu-igrače Sljepčevića, Belobrajdića.... Rakoh: 'Super', treba ih pozvati na naše turnire. I opet mi se potvrđuje ono: ' Tko nauči go ne zaboravlja ga dok je živ.'
U Sesvetama mali dolaze u velikom broju u gradu i Selčini, pa neki čak obilaze i neke knjižnice u Zagrebu po rasporedu, koji im je dat. Naravno tu su i tate koji ih dovode.
U Držićevoj nisu samo djeca zagrizla za go, već su i tete pomalo postale ovisnice o gou.
Da ne nabrajam dalje, vidljivo je da interes postoji.
Slijedeći je tjedan Zvonac najavio kao poslijednji u ovom ritmu. Kaže da će malenima predstaviti parski go. A što je dalje u planu? Ima li ga? Ima.
Nataviti će se svaki petak okupljanje u jednoj od knjižnica. Škola će krenuti i neke se stvari mijenjaju. Da li će opstati zanimanje u većeg broja malih, koji sada igraju? I ja sam spreman sudjelovati u održanju toga.