Nije me danas iznenadila kiša. Slušala sam sinoć prognozu.
No iznenadila me količina crnila koja se nadvila nad Zagrebom u 9 sati ujutro. Činilo mi se da sam zamijenila dan za noć. I količina ljudi u ljetnim majicama za plažu i natikačama iz kojih vire svih deset prstiju. A onda sam ipak i ja sam pokisla do kože. Unatoč kišobranu.
Pa sam se išla sušit po dućanima u potazi za nekim dobrim komadom garderobe.
Kupila sam si krasan komplet, koji su mi odmah malo skratili, no kad sam ga doma pregledala, uočila sam crtu na sredini lijeve nogavice, a tamo joj nije mjesto. Greška u otisku. Pa sam sva tužna, nazvala Namu. Ljubazna mi teta reče da ne bi bio problem to zamijenit da nije skraćeno. Tako ću ja na svečanosti s greškom na nogavici. Još me nije tuga prošla, ali preboljet ću ako mi netko kaže da se i ne vidi tak jako.
Dok su mi zbrajali eritrocite i leukocite uhvatila me nesnosna glad i želja za kofeinom. Tek kad padne kiša shvatite kako su bircevi u Bogovićevoj jadni. Nema terase da popravi dojam. Ni bilo kakvog kafića u kojem nisu neki radovi u tijeku.
A kad su mi promočile polu-ljetne cipele, naišla sam na Šimecki koji je imao i boju i broj i model za moje stopalo. Kupila sam iste kakve sam imala samo crne. No sad su upola jeftinije što me dodatno motiviralo da odem u Home, sweet home i potrošim još koju kunu. Preko raskopane Tkalče, naravno. Danas i poprilično blatnjave.
Sreća je što sam ponijela mali kišobran s plavim točkicama, jer da mi nije njega hrabrog bilo, vjerojatno bi vaša Cyber danas još više pokisnula. A sušenje u dućanima ne bi bilo dobro za njen tekući račun.
U međuvremenu mi je stigla poruka tajnih agenata o BigMamminom privremenom prestanku blogiranja. Pa mi je dolazak do cyber svijeta u ovim večernjim satima u glavi posložio još nekoliko upitnika.
A onda su uslijedili uskličnici nakon što sam pročitala što danas kaže Poliglotna.
S gomilom interpunkcije idem popiti onu kavu s početka priče.
I s nadom da se ona crta ipak neće vidjeti previše.
Post je objavljen 26.08.2004. u 20:22 sati.