Kad sam se prije dva mjeseca prihvatio pisanja blogova, prva stvar koju sam odlučio bila je da će časopis Tarzan biti sušta i bezobzirna zajebancija i da će blog biti satirički underground i alternativa drugim humorističkim blogovima. Takav sam cilj zacrtao čitajući druge blogove koji su bili različita sadržaja, od obićnih dnevnika, preko smiješnih pričica pa sve do filozofskih elaborata o životu i ljudima. U nijednom blogu - barem u onima koje sam pročitao - nije bilo političkih tema, nije bilo spomena o sranjima koja se događaju u stvarnom životu i koja nam priređuju čelnici raznih vladajućih struktura i ini vlastodršci i moćnici unutar naših životnih zajednica.
Međutim sada situacija pomalo postaje drugačija. Počinju se stvarati realno kritički sadržaji u kojima se, više s razlogom nego bez, iznose istine ogorčenih ljudi i upućuju objede na račun korupcije i njenih aktera, na račun onih ljudi koji obićnim jedinkama zagorčavaju život te ih nastoje spriječiti u iznošenju prljavog veša na svijetlo dana.
Da ne duljim, zanima me u kojem će se smjeru kretati blog? Da li će pojedini blogovi postajati glasilo obespravljenih unutar njihovih sredina i da li će takvi sadržaji uznemiriti one kojima će biti upućene kritike? Da li postoji mogućnost da se s obzirom na takve sadržaje pokreću sudske parnice i da se spriječi objavljivanje pojedinih blogova?
Što se tiče časopisa Tarzan, mi se ne bojimo. Mi smo plaćeni i zaštićeni od strane vanjskih neovisnih medijskih magnata i svaki pokušaj ukidanja ovog časopisa, bio bi totalni fijasko za uzurpatore i nezadovoljnike kojima je ovaj list trn u oku. Za naše zaleđe Soroš je umirovljenik koji životari od poljoprivredne mirovine.
Post je objavljen 26.08.2004. u 15:37 sati.