Ovaj naš blogovski univerzum prepun je vrlo simpatičnih i mudrih glavica. Među takvima posebno se izdvaja ona koja se odaziva se na nick Ptica Trkachica i ekipa Blog.hr - a potpuno je zasluženo njezin blog uvrstila među one odabrane, COOL blogove.
U nastavku vam donosim njezino promišljanje odnosa književnih djela i ekranizacija istih, pa se i sami uvjerite o kako se pametnoj glavici u slučaju Ptice Trkachice radi.
Lijepe knjige je danas iznimno teško pronaći. Ljepota koju tražimo nije ona divnih korica i kompliciranih jezičnih konstrukcija. Knjiga je lijepa ukoliko iz nje nešto naučimo.
Pogreška ljudi jest tražiti smisao u svakoj knjizi. Neke su stvari napisane samo zbog onog art for art's sake. Neke stvari napisane su s namjerom da čitatelja poduči. Ali najljepše od svih knjiga jesu one pisane koje nas nenamjerno dovedu do nekog novog saznanja.
Danas je pisanje postalo svojevrsni zanat. Police su preplavljene stotinama uradaka koje onako teško, beživotno i besmirisno gledaju u potencijalnog kupca. Ne znam ima li itko među nama tu tko ne poznaje barem nekog tko je napisao neku knjigu? Većinom su to one zbirke poezije na nekakvih 60-ak strana koje postoje zbog nečije osobne male satisfakcije. Iako nisu velika djela, ljude veseli što su ostavili trag. Uostalom, čitava ljudska populacija želi svoj život završiti s nečim, a ne se pred smrt okrenuti prema natrag i vidjeti da iza njih nije ostalo ništa po čemu bi ih pamtili.
Ljudi koji ne znaju pisati lijepe knjige ponekad pišu kritike o istima, ponekad ih prenose na platno uz pomoć kista, a u posljednje vrijeme vole ih učiniti stvarnima. Našeg plošnog lika iz romana pretvaraju u trodimenzionalna bića u obliku istih onih osoba koje smo viđali u drugim ulogama i prema kojem već imamo izgrađen stav. Poznati glumci uništavaju ekranizacije knjiga, nepoznati glumci ne dovode gledatelje u kina. Vječna dilema.
Svatko od nas ima u glavi drugačiju sliku likova iz romana, bez obzira na njihov detaljan opis kojim nas je pisac htio uvesti u njihov svijet. Opis nikad nije toliko detaljan da troje ljudi zamisli istu osobu. Uostalom, i isti muškarac s različitim oblikom brkova izgleda drugačije.
Znam da je teško prenijeti detalje iz knjige na platno, a da pritom taj film ostane kraći, gledljiv i zanimljiv. Zbog toga je knjiga posebna. Daje vam mogućnost imaginacije. Film vam daje serviranu sliku i kasnije tu sliku ne možete promijeniti. Ona ostaje i kad čitate knjigu. Zamislite da sad idete čitati Mostove okruga Madison. Jelda bi zamišljali Clint Eastwooda i Meryl Streep?
Ne gledajte ekranizacije knjiga. Čitajte te knjige. A ako već ne možete odoljeti filmu, prvo pročitajte knjigu. Puno je bolja.