Meni je Muž rekao da kada bi, sada, tražio ženu, za brak, ona bi trebala biti, minimalno, pet godina mlađa od njega (ja sam mlađa šest mjeseci) i gluplja (nije definirao je li, samo, gluplja od mene ili gluplja i od Njega : )).
Dobnu razliku je popratio riječima «Ona bi me i poslušala, koji put», a «gluplju» je prokomentirao, nešto u stilu da sam ja luđa sa svakom knjigom koju pročitam. Na to sam Mu objasnila da je, tada, riječ o načitanosti, a ne o inteligenciji koja nema veze s knjigama, obrazovanjem i tomu sličnim.
Ne sjećam se što je na to odgovorio,. Ništa bitno, vjerovatno.
Nije moj Muž glup, inače ne bi bio moj muž. Istestirala sam ja Njega. Natprosječno je inteligentan, ali različito pristupamo problemu. On analizira, «pametuje», obraća pažnju na najsitnije detalje, treba mu više vremena...Ja stvari pohvatam u hodu, gledam cjelinu, prvi dojam, zanemarujem, nebitne detalje...
Sprdam ga da je dizelaš. Ja njega izludim svojim pristupom. Npr. On uvijek pogleda uvod u neku «igricu» za PC ili PS, a ja, uvijek, to skip-am. Ne čitam o čemu se radi igra već to saznajem kroz igru. Ne čitam, detaljno, upute za satvaljanje/rastavljenje, programiranje, rukovanje...Ne volim detalje.
Ja gledam šumu, a On drveće.
Kada smo ostali bez TV-a, cijeli dan 8juuupiii!!!) negdje oko deset sati, navečer, rekao je «Sada normalni ljudi gledaju film, a ja slušam ovu beštiju...»
Rekao je «beštija», ali mislio je na svoju dragu ženu tj.mene.
Dijete, i dalje, drži faza buđenja, po noći. Čini mi se da je to zabilježeno, negdje, i kao dobar sistem mučenja. Buđenje spavača, taman, u fazi dubokog sna.
Muža, Kćer, ne budi. On spava, mirno, a Kćer gunđa, šeta, po sobi, priča... Doduše, zove mamu, a ne Njega, a i računa s time da će mama intervenirati.
Čudno mu je da se toliko puta budim, žalim na umor, a «meljem sto na sat»...Noćas je, dosta, galamila pa je nije mogao prespavati. Bio je lud. I baš mi je drago. Neka sam zločesta i She Devil : ), ali neka zna kako je to.
Psovao je, naravno majku, i to u kontekstu izvođenja nekih spolnih radnji, na što sam ja pitala «Hoćeš odmah sada?!».
Prijetio joj je da će spavati, sama, u dnevnom boravku, molio je da se stiša...
Danas je zaspao prije Kćeri. Već u osam i pol.
I sada spava.
Obećao je da će On posložiti igračke koje su razbacane po boravku. Ja sam sredila kuhinju.
Inače mu nije jasno kako ne stižem sva što sam stizala dok nismo imali Dijete. Znao je reći da kada Ona zaspi, po danu (inače u ove njene «lude dane» preskače i dnevno spavanje) mogu sve stići napraviti!!!
Ja kažem-naravno da bih mogla da sam «na struju», ali, ovako, kao sam od krvi i mesa, i meni je potreban, makar kratki, odmor. Danas je skužio.
Ja, kada dosegnem neku granicu umora, postnem hiperaktivna. To se, na veliku žalost Muža, pogotovo odražava na verbalnom nivou. Pričam, pričam, pričam...
On mi ne vjeruje da sam umorna jer «tada bi ti spavala, a ne brbljala». Pokušavam objasniti da nisam pospana nego umorna. Umor me, čak, koči da brzo i lako zaspim.
On te dvije stvari izjednačava.
U petak smo pozvani na roštilj-feštu-pijanku. Prijatelji su nam se ženili, u subotu, ali umijesto klasičnog vjenčanja, tjedan poslije, su organizirali roštilj-feštu-pijanku za pedesetak prijatelja.
Veselim se tome i nadam se da neću zaspati u ponoć.
Već je pao dogovor da za tamo vozi Muž, a za natrag taxi. Nije mi zbog gubljenja vozečke, i tako je baš ne koristim, ali ću, radije, Kćeri kupiti pelene, kašice, igračke, nego plaćati globe.
Uf, verbani nivo se odražava i na tipkanu riječ...Dugačak post.
O čemu sam, ono, pisala?
Mogla bih i ja u krevet...
Ziiiijeeeeev!
:-O
Post je objavljen 25.08.2004. u 23:39 sati.