Natjeralo me pitanje koje je postavila reginaelena u svom jučerašnjem "javljanu", da promjenim temu zacrtanu za danas. A ono je glasilo "Da li je u drzavi ipak bolje da postoji glava tj.Kralj ili je opet bolje da danasnje “kraljeve “ biramo na demokratskim izborima svake cetiri godine ?". S obzirom da se u prvom slučaju izbor vrši na osnovu nasljednog prava, što se u prošlosti i te kako znalo pokazati katastrofalnim, kad bi genetika i/ili odgoj zakazali, a u drugom isključivo na osnovu popularnosti, što ima smisla za estradnu ličnost, ali ne i u ovom slučaju, a da ne pominjemo da se nakon toga osjećaj odgovornosti eventualno javlja prema sponzorima reklamne kampanje, obadva modela su podjednako besmislena. Skandinavske monarhije koje se ondje spominju su tako i tako samo deklarativne prirode.
Upravni model koji ima smisla naravno postoji i vjerovatno je stariji od obadva gore navedena, a zasnovan je na sposobnosti i učinku odgovorne osobe. Zbog čega ga se obadvije gore navedene kategorije parazita čuvaju kao zmija nogu. Danas kada se isprazni mjesto CEO-a neke od velikih kompanija, mjesto će najvjerovatnije biti ponuđeno direktno onome koga upravni odbor smatra najsposobnijim, a ako postoji natječaj, kandidate niko neće tražiti liste s potpisima pristaša, već isključivo uvid u kvalifikacije i do sad postignute rezultate. Nakon što je "vođa" izabran koliko će se zadržati na tom mjestu ovisi isključivo o tome koliko je sposoban držati se svog poslovnog plana. Dioničari traže samo dividende, nikakve isprike.
I dok će neko možda pomisliti da se i u "demokratskom" režimu izbor vrši na osnovu karakteristika kandidata, činjenica je da šire biračko tijelo
a) nije dovoljno kvalificirano da bi donjelo takvu odluku. Na čemu se između ostalog uporno radi kroz npr. sistem školstva.
b) ne dobija relevantne informacije za tako nešto, već se mora pouzdati u kandidatska prepucavanja, prazne tlapnje i svoj urođeni osjećaj cinizma.
c) u pravilu ne donosi odluku na osnovu relevantnih kriterija.
Možda se nekom sviđa, da mu u strukturi vlast sjede boksači, poljoprivredni novinari i "doktori" koji djeluju kao da su imali problema s osnovnom školom. Ali tu se u osnovi biraju manager-i, a primjere kuda vodi izbor nekvalificiranih kadrova na takve pozicije možemo vidjeti razasute po cijeloj regiji, kud god da pogledamo.
Također, s obzirom da se danas upravo "poslovni plan" formalno smatra odlučujućim kriterijem za izbor, vrlo bi korisno bilo pobjedničku varijantu formulirati u obliku formalnog ugovora između novoizabranog vođe i entiteta koji mu predaje svoj suverenitet, čime bi on postao ne samo objektivno nego i krivično odgovoran za njegovu provedbu. Obećavanje brda i dolina bi vrlo brzo izumrlo kad bi posljedica nedostavljanja istih bila upoznavanje čari istospolne ljubavi unutar četiri zida na određeni vremenski period. Jer to je model na kojem funkcionira "smart bussiness", ako se postignuti dogovor prekrši, slijede sankcije i dovođenje nekoga ko će biti sposoban ispuniti ono što zacrta. I to je model koji funkcionira vrlo dobro, bez obzira što neki would be filozof nije otkrio toplu vodu i zapisao ga u svoju knjigu kao novo proglašenje i konačno rješenje utopističkog društva.
Post je objavljen 25.08.2004. u 15:48 sati.