The Artist: demon nevinosti
Zaigrano dijete.. ili grijeh iz neznanja
Velikim očima gleda svijet. Guta svaki detalj. Oduševljen nebom i suncem. Zauvijek začaran zamršenošću žilica lista.. plesom kukaca.
Na kiši uvijek bez kišobrana. Licem podignutim prema sivim oblacima. I dječiji hihot na škakljanje kapi po licu. Po najvećem nevremenu, nezaštićen, oduševljen.. dirigira vjetrom, crta munjama. Mećava ga uvijek izmami.. i gleda kako nestaju njegovi tragovi u djevičanskom snijegu.
Njemu su svi ljudi dragi. U svakome nađe nešto, neki detalj koji je vrijedan. I upija velikim očima.. i divi se.
I njega ljudi vole. Svatko na svoj način. Zaigrani se igraju.. mame taj zvonki smijeh. Oprezni ga štite, upozoravaju.. bezuspješno. I svatko očaran tim smijehom i tim sjajem u očima.. svatko privučen u vrzino kolo. Da se igra.. i da pleše.. zauvijek.
Prihvaćen od ljudi kao čovjek.. ali ipak osjete u njemu neku crtu različitosti. Mali anđel. I nikako da povežu taj čudni osječaj ježenja sa njim.
Njegova nevinost bezizostavno mami povjerenje.. bezgranično povjerenje.
I tek rijetki spoznaju užas.. kada u trenutcima najveće patnje ugledaju njegove oči.. jednako velike.. jednako zabavljene i zadivljene.. i to zvonce hihota.. dok ih gleda.. izmučene.. rasčetvorene.. i dok se igra sa njihovim utrobama..
- 'Mama.. Vidi!'
Filozof: demon uma
-'Jesam li napokon shvatio?... ili napokon poludio...'
-'Ako stavim ovu kockicu ovdje.. što će se desiti sa svijetom?'
-'Ako maknem ovaj komad slagalice... što će se dogoditi sa svijetom?'
-'Ako kažem da laž nije laž, da istina nije Istina.. ako kažem da ne postoji Istina sa velikim I... Ako krenem ispočetka.. ako se odučim od svega što znam.. ako budem slijedio samo svoj smisao sa stvari koje imaju smisla........ Ako............?'
-'Vidim: svijet je gusto tkanje.. svaka nit stvarnosti trajno je povezana sa svakom drugom.. beskonačno kompleksna mreža.. neraskidiva... A što ako izvučem ovu nit? Može li moj um podnijeti 'butterfly effect'? Može li izračunati sve moguće kombinacije.. ili će se spetljati sam o sebe i odvući me u ludilo? Hajde da vidimo...........'
-'Da li je moguće primjeniti beskonačnu silu u pravom trenutku koja će me odmaknuti od sudbine.. od naučenog.. koja će natjerati stvari da se dogode sekundu ranije ili kasnije?'
-'Ljudski svijet su stvorili ljudi.. ljudi su skloni pogreškama.. skloni su ljenosti.. i ponosu.. ljudi vole zanemariti ono što ne odgovara njihovoj teoriji.. koliko ljudskog znanja neće proći pravilo Occamove oštrice?.. Može li Occamova oštrica otrpiti sama sebe?.. Koliko znanstvenika pokušava osporiti vlastite teorijeda bi ih dokazali?'
-'Pitanja je puno.. a ja imam odgovore.. odgovori su strašni!'
-'Što bi se desilo da ih dam ljudima?'
(Samo da se razumijemo, dok je sve drugo samo igra.. ili umjetnost ili već što god procjenite da je, ovo nije.. ovo je moja intimna religija.. i shvaćam ju jako ozbiljno.. sve ostalo je moj život i kao takvo se ne tiče nikoga niti ikoga dotiče... prorok je... nešto drugo)
Prorok: demon duha
Istina... ili Hereza
O Bože!.. oni plaču!
O Bože.. čujem njihove vapaje.. i vidim njihov trud....... posjedujem njihovo znanje.
O Bože! Okrutni, milosrdni, svemoćni.. kako da im kažem.
Poklonio Si mi Sebe. I shvaćanje Sebe. I sva znanja.. osim riječi.
I kao svaki prije mene, ja imam odluku da li da prenesem znanje i kako
I kao svaki prije mene vidim da svi prije mene nisu uspjeli.
I kao svi prije mene, bojim se Tebe ako ne pokušam.
O čovječe.. o mali jadni čovječe.. kako se usudiš?
Tako povrijediti one koje tako veličaš. Tako satrti riječi koje držiš svetima. Tako secirati i izrezati onaj djelić Poruke koji ti najviše odgovara.
Kako se usudiš razbiti cjelinu koja ti je dana. I uzeti one nevažne detalje.. igre misli.. a izostaviti sve što je čisto i jasno i veliko.
Prijetelju, dajem ti Riječ. I preziri me zbog nje.. i ismijavaj me.. ali barem je poslušaj.
Nije na tebi da sudiš! Bio svećenik, ili sudac, ili susjed.. Ako prihvaćaš postojanje Boga kako se usudiš tvrditi da ga razumiješ i da razumiješ njegove želje.. ti si samo čovjek. Shvati da ne shvaćaš.. znaj da ne znaš.. tko si ti da sudiš sebi jednakome. Ti nisi mjerodavan
I u svakoj riječi i u svakom primjeru vidiš: Oprosti!
I u svakoj religiji čuješ: Život je svet! A ti se usudiš uzeti oružje i ubiti čovjeka za vjeru. I kažeš da si spreman umrijeti za tu vjeru, ali ipak odlučuješ radije uzeti nekome drugome život.
Voli! Nije važno tko je taj.. Voli ga! I brata i neznanca. I kada on udari na tebe voli ga i dalje.. ne pretvaraj se da razumiješ razlog iza njegovog napada.. ali pogledaj u sebe i shvati da razlog postoji, u njemu ili njoj. Ne diči se da si bolji.. ako ne možeš drugačije uvijek reci da si lošiji, da si manji.. kada svi to kažemo bit ćemo uistinu jednaki.. i neće biti potrebe za grijehom.
I shvati već jednom da samo tiranin tvrdi da je bog.. da je bezgrešan.. svaki prorok glasno kaže: 'Ja sam čovjek'.. i ja mogu pogriješiti.. i ja mogu samo najbolje što mogu.. ja vam mogu dati riječi sa značenjem ali značenje morate naći vi sami.. prihvatiti ga vi sami.
I kada vidiš taj put koji pokazujem.. ne idi propovjedati.. idi slušati. Negdje u svakom čovjeku, u svakoj čovječjoj riječi i djelu je komadić Boga.. i komadić ovoga što ti govorim.. i tek kad uvidiš da u svemu ima istine.. da ono što ti govoriš nije suprotno od onoga što govori netko drugi.. te su stvari povezane Istinom.. neraskidivo.
I nemoj mi suditi na tome što propovjedam.. jer ja živim prema svojoj propovjedi.. i ne sudim ti.. i slušam više nego što govorim.. i ne smatram se prvim.... smatram se zadnjim.
.....uzalud.....
Ja još čekam svoje riječi.. i molim se da ih jednom nađem.. da napokon mogu šutjeti
(i s jedne strane me strah.. strah da će mi biti suđeno, od strane ljudi.. onih meni bliskih.. i da ću biti osuđen kao nedostatan.. ja nisam 'čist' niti 'svet'.. ako ste propustili čuti od drugih čujte od mene: ja sam čovjek.. ja sam grešnik.. ja nisam učitelj.. ja sam učenik.. i kriv sam za puno mana.. kao i svatko drugi.. sve ostalo je na vama da prosudite)
Post je objavljen 25.08.2004. u 14:53 sati.