Vlak je dupkom pun. Rano ujutro već počinju prolazom se provlačiti razni prodavači čaja, kave, vode, razne hrane, plastičnih pištolja, ukosnica i sl. Drugačije nego što je bilo u prijašnjim vlakovima. Sve je nekako življe. A počelo je i grijati sunce, te je pejzaž počeo upotrebljavati više zelene boje. T. i C. spavaju na gornjim ležajevima, ja sam na srednjem, preko puta mene na srednjem i donjem je neki mladi, vjerojatno tek oženjeni indijski par. Djevojka izgleda jako mlado i kao da se ne osjeća baš najbolje. Ne komuniciraju baš previše, izgleda da je to jedan od onih dogovorenih brakova gdje se tek moraju upoznati. On ipak brine za nju, daje joj neke tabletice i ispituje ju da li je ok. E baš i nije ok, jer negdje oko devet ujutro se ona naginje nad glavni prolaz i lijepo ispovraća sve na pod, što bi se potrudila otići do wc-a koji je dva metra od nje. C. sa svog vidikovca konstatira sa olakšanjem da je sve u redu da je bljuvačka prozirna i tekuća, što uznemiruje Ž.-a jer ista počinje teći prema koferima koji su ispod sjedala. Na sreću gužva je velika pa su je razgazili prije nego što je dospjela do stvari.
Kasnimo oko četiri sata ali nas je baš briga, bitno da ne dođemo po mraku.
U Satni je predivno vrijeme. Negdje je oko 28 C. Sljedeći zadatak je pronaći prijevoz do Khajuraho-a.
Post je objavljen 14.01.2005. u 14:00 sati.