Pri točno 3 godine san spakirala kufere i došla u Zagreb trbuhom za zaručnikom (nisan bila trudna još ;).
Danas sam odvela sina u šetnju metropolom, kod prije na ručak i u šetnju trgom.
A onda je on mene odveo u Importane na "midenanu" i "cevevitu".
Ma da ste ga samo vidili kako je bio važan kad je konobaru izdiktirao naruđbu, pa kad je majstorski promiješao Cedevitu onim štapićem, pa ga izvuko i potego ka da nije pio sto godina.
A po Deemu se šetkao i gledao maltene ko da stan kupujemo a ne maramice za guzu.
Ma milo moje.
Prvi peh je bio kad je velika lizalica, ka ona iz cirkusa, pala na pod...ma te male suze s pitanjem: "mam oš mi je pliz oprat"....pa smo je oprali a onda je nepovratno pala na pod u prašinu.
Pa je mama kupila novu a tata nam se pridružio na kavi.
I onda najveći peh, frajer se prošetava ispred Impoortanea, tako važan, priča na mobitel i zapne za onaj idiotski tapet kojeg stavljaju na štekat...i tresne svom snagom na pod, složi se ka da je od kockica i čelom svom forcom zvekne u nosač suncobrana (ono šta se nalazi na podu:).
Pa je mama stavila led na čelo i tu je počela grinta...
Do doma u autu krokodilske suze, pa zašto on mora bit vezan, pa jesan ja sigurna da će policajac tati uzet sve "tune" iz takujina, pa jel ga ne mogu malo uzet u krilo, pa ovo, pa ono...
Pa zove sveki sa sela da ne može doć (jebala san ja ježa sa ovin poslon, spušit ću samo tako) i neka mi njoj donesemo Tijia.
Pa mamlazova reakcija da on na to nije spreman, da moramo imat prvo test-vikend da ga ostavimo za probu...pa moja reakcija: ajmo ga odnit, neš ti, i tako smo u gužvi do ponedjeljka, bolje da nije izložen svim tim živcima...
Pa ispred kuće žustra rasprava, pa san mu išla spakirat kufer...
Pa san u isti stavila i sve moguće ljekove zlu ne tribalo, najdražeg pasa, školjku za zahod (onu dječju)...pa san gucala suze sok san mu pakirala bocu i dude...
Pa opet grinta nekih 100 kilometara, pa bacanje igračaka kroz ponistru, pa as mater i ovome i onome...
Pa smo ga ostavili staroj.
A kad san ga pitala jel me voli, reka mi je : "neeeeeeeeeeeee, mama", i umra od smija.
A onda nan je reka: "ade, bite ća" (bižte ća).
Pa me pri dvi ure nazva i reka da je papijo jaje i da se igajo sa ba-on (bakom) i da sad ide leć jer mu se spava.
Ljudi moji, ovo mi je prvi put, u naše zajedničke nepune dvi godine da ću leć u sobu bez njega kraj sebe:(
Danas mi još ne fali toliko...al do ponedjeljka...muko moja pređi na drugoga:( :( :(
Post je objavljen 24.08.2004. u 23:50 sati.