Gledao sam jučer that's life i zbilja su tamo natrpali svašta. Ali scena zbog koje sam ja umro daleko prije Victora je ona u kojoj se stari de Lucca raspituje za recepte kod svoje žene. Bilo bi smiješno da nije istinito. Dešava mi se tu i tamo da kuham nešto kompliciranije od riže ili tjesta i sve je ok ako improviziram ili radim po dobro napisanoj kuharici. Tamo fino za ljude piše koliko čega ide, istina da mojoj vagi "ponovljivost mjerenja" nije poznat termin, ali to i ne iznenađuje toliko, ako je vjerovati pričama da su i mene svojevremeno vagali na njoj. U svakom slučaju dogovorimo se nekako, žlica tamo vamo i čuvamo je još uvijek, valjda zbog sentimentalne vrijednosti ili šta li.
Ali ako budem dovoljno blesav pa pitam nešto majku ili eventualno tetku to je već druga priča. Razgovor obično teče otprilike ovako. "Sipneš malo ovoga, pa onda malo manje od toga onoga i dodaš malo vode" tu ja obično pitam "a koliko je to malo", "pa odrediš od oka". "I onda dodaš na vrh noža toga i zero..." reko "da zapišem ja to...", "ma šta ćeš pisat' jednostavno je". Pa možda i je ako imaš iza sebe petnaestak godina šegrtovanja u majčinoj kuhinji u, ali to je nešto što se u našoj kulturi uglavnom smatra anatemom kad je u pitanju odgoj dječaka, tako da ni ja nisam neko ko bi se mogao pohvaliti s takvom pozadinom. Gotovo da čovjek pomisli da se radi o zavjeri kojoj je cilj držati muškarca izvan kuhinje. Možda da bi mu potencijalna ženica mogla prisvojiti još jedan plus uz svoje ime. "Gladan si? Znaš meni se ipak više sviđa onaj s deset karata više!"
Istina uvijek mogu nabaviti golog kuhara i onda ga držati na polici, jer potrebnih sastojaka ili uopće nema kod nas ili mi ne ulaze u budžet ili mi se za količine s kojima ja tipično baratam ne isplati raditi temeljac od dvije kile kostiju koji valjda ne stavlja jedino u pite i salate. Da stvar bude bolja ispada da sam ja još dobro prošao. Pričao mi je tetak kako je to izgledalo kad se on svojevremeno našao pred sličnom problematikom. Pita on: "Baba kako ti to kuhaš", i dobije odgovor "Pa... skuham dijete". Tim zanimljiviji što bi hipotetski pisani recept u to doba još uvijek često započinjao s "Zakolješ i očerupaš kokoš"!
Post je objavljen 24.08.2004. u 20:38 sati.