Dobar dan, dobri ljudi! Kad razmišljam o piškenju na um mi pada nekoliko tema. Ne, ne brinite, neću vam sad pisati o tome kako mrzim javne wc-e i kako bih prije doživjela kraj Tyche Brahea nego otišla na isti. Neću vam pričati ni o kojekakvim dogodovštinama mojih prijateljica, tipa kakve se moralno-financijsko-emotivne dileme u čovjeka, a i žene, javljaju kad mobač upadne *bljuč* u javni wc. Danas ću vam pričati o jednom drugom problemu, a vezan je baš - uz pričanje. Naime, ne treba vam puno da zaključite kako sam ja od onih koja obožava sve vrste komunikacije i koja smatra da je, uz tampone, televizore, plastične držače za čaše u automobilima, stalni pristup Internetu i pomfri, telefon najvažniji izum današnjice.
Obožavam duge telefonske razgovore u svako doba dana , a s čim je, da odmah pređemo na stvar, skopčan problem što kad te potjera piškiti usred tel-razgovora..? Prvo, naravno, ne želiš razgovor prekidat zbog jedne tako trivijalne stvari kao što je piškenje. Drugo, ovisno o sugovorniku/ici, dok se mjehur širi po tvojoj utrobi, razmišljaš hoćeš li otvoreno priznati ili ćeš samo otići po sokić ili dekicu, zahladilo je, zar ne ili ček da uključim veš-mašinu ili aj mi navedi sve svoje vrline, ja ću šutjeti i pažljivo Te slušati.
Treće, i najvažnije, minutama razmišljaš koja će to sekunda bit prava sekunda da uletiš s takvim neukusnim prekidom. Vjerujte mi, ni jedna nije. Tek kad mi mjehur poprimi razmjere ogromne intergalaktičke genetski modificirane lubenice , u najgorem mogućem trenutku ispalim kratki i odrješiti ček sad malo!! i bez dodatnih objašnjenja bosih nogu hitro otapkam do kupaonice. Huuuuh. Tamo uzdahe olakšanja na mom licašcu može kvalitetno popratiti jedino Jim Carry.
Case 1 - sjedacko pisanje
Imam jednu ultra-turbo prijateljicu koja te probleme rješava krajnje jednostavno. Recimo, vi s njom pričate i pričate i pričate.. naravno, obje imate bežične telefone.. (bežični su za suvremenu Bazar-ženu *must*) i na trenutak vam se učini da joj je glas dobio neku drugu dimenziju.. aha, da, pločice u kupaonici su u pitanju.. okej! I dalje naivno pričate dok temu vašeg predivnog tel-razgovora ne propara, kao nindžina katana zrak, dobropoznati zvuk "ššššŠšššššorrrrrrrRrrrrrrrr"! U majkumu, stisnem noge automatski, da zaštitim svoj mokraćovod samo od zamišljanja kako se zvukovno izlaže drugim personama. Povlači se voda, peru se rukice, telefon je pod bradom. Nju to ne smeta. Priča i dalje. Da se razumijemo: smatram to znakom tople intimnosti između mene i moje druge. Možda je tako i pametnije, a ne k'o ja. Nit piški nit kaki. Dobro, moram priznati da
PAZI 'VAMO RUBRIKA Jeste li znali da možete piškiti i ležeći? Recimo, dok se kupate u moru ili dok ste pijani ili dok ste mala beba? Bbuschmann tvrdi da možete i uzbrdo i uz vjetar.
telefonski *plonk* još nisam čula. A i ko zna, možda je *plonk* bio maskiran tonama obloženog Zewa papira.
Inače, o vrstama zvukova koje proizvode različite wc školjke bi mogla napisati Rat i wc školjke, koliko tih misli imam u mislima. Neke školjke gore zvuče u dodiru sa osrednje jakim mlazom mokraćice nego da baš direkt šoraš u Bohinj na sredini. (Od čeg ih prave, dovraga?) Pa, nema mi ništa gore nego kad moraš šarati sa zvukovima po stjenkama wc školjke samo da ne uznemiriš eventualne i potencijalne slušače! A tek kad je slaba izolacija u stanovima, a onaj iznad tebe ko da prkosi sa šoranjem i plonkanjem. Zaaapamtit ćeš ti starog Edota pa k'o zečić, penzionerski skromno i kratko *plonk*plonk. I to sam imala prilike čuti. Kod jednog frenda (serijal Susreti ugode) sjediš i razgovaraš, piješ kavu, grickaš čipičips, lamentiraš o životu i praviš se da ne čuješ najžešće zašoravanje/plonkanje ever! O, bogo premili!
Case 2 - stojece pisanje
No, pazite što mi se nedavno dogodilo. Pričam s jednim prijateljem-mladićem-muškarcem s mora i zapričasmo se mi, jer se nismo duuuugo, predugo čuli. I e bok kaj ima zake ne dođeš do mene, evo mi otišli baš rođaci iz provincije (al' Slovačke), moji te se zaželjeli, dođi pravit ću ti kelj onak kak ti voliš s vilicom, a ne žlicom , nećeš morat ništa raditi, vodit ću te na Kangrgu i na jednu krizmu samo da te razveselim, pazit ću te da skuteri ne opizde u glavu dok budeš plivala (komercijaliziralo nam plažu Sovići), dođi, samo mi dođi .
(Origigi poziv je bio: e porko ladro, ča ima, zač ne dojdeš poli mene, nu su mi jušto pasali oni zermani iz provincije (turišti iz Slovačke), ala šu, ke bi te moji starci rad videli, ala šu dojdi ke ću ti napraviti verzotu i kelj, kako ti voliš s pirunom a ne žlicon, ne rabi ti tote nič delat, ćemo poć u Kangrgu i na jednu bermu samo da te razveselin, ću te pazit da te skuteri ne trupiju u glavu dok plivaš (komercijaliziralo nam plažu Sovići), ala šu dojdi, ali sam vam ipak prevela jer sam znala da klinca nećete skužiti i to sam prevela ne zato što sam dobra u duši, nego da se pravim pametnija neg' što jesam! :hehe:)
Odjednom ja čujem neki čudan zvuk. (Ne, nije tiruriru-tiruriru iz Zone.) O, pomislih, čujem cvrčke u pozadini.. konje u trku, idila s foto-tapeta.. dignem lijevu obrvu, hm, što li ja još to čujem.. kao neki divni potočić.. žubori.. :žur:bur: Ali kako potočić na moru? Halo, mladiću-muškarcu, što radiš?, uzviknuh ja. Kaže on Piškim, ali nemoguće da to čuješ i nastavlja još glasnije pričati i masirat ću ti leđa koliko god voliš.. još glasnije (šoranje se nastavlja) vodit ću te na janjetinu i krumpire (ššššš)ispod (rrrrr)peke!! i na kamenice u Vikinga!! Deranje samo doooo(šššššo)điiiimi! (orrrrrr)
(Opet origigi razgovora: Koji kurac ti sad radiš?, uzviknuh ja. Kaže on Pišan, ma ni vrag da čuješ te monade , i nastavlja još glasnije pričati, ću ti masirat leđa koliko god ti drago.. još glasnije (šoranje se nastavlja) ala gremo na janjetinu i kumpire (šššššo)ispod (rrrrr)peke!! i na oštrige u Vikinga!! Zatim deranje samo doooo(šššššo)điiii miiii(orrrrrr)!)
I onda tišina.. polako, ponovo mu se vraća njegov glas i ton i završi s jednim nježnim a zač ne biš došla? I sad ja kažem, kad sam se malo odbezeknula dobro, di si sad pišo, molim te? A on će skrušeno-pokajnički pa pod maslinom. ŠOK! To je taj preokret o kojem sam vam već znala pričati. Dakle, misliš da je šok prošao nakon što je piškio dok je samnom razgovarao i priznao piškenje, ali ne! Drama tek treba kulminirati. (Uvijek sam se bojala tih odgođenih dramaturških zapleta.) Kako pod maslinom!?, u nevjerici sam procijedila Ali, čovječe, sad će ti maslina pridonositi zapišane masline!? Neće, uvjera me on, ma ne znaš ti ča mi tu se makinamo da ulike restu boje, anka hitamo i *BEEP*BEEP* (*plonk*plonk* ). ŠOK! Sad mi je otkrio tajnu koja je duboko i stoljećima bila skrivana od nas naivnih i dobrih kontinentalaca. Ali zašto mi je to otkrio? Neke tajne je bolje da ostanu skrivene. Šmrc. Sjećam se još nekih dijelova toga razgovora, jel ti mama zna da pišaš po maslini, a on će meni zna, znaš i ona.. *BEEEEEEEP*! Neka neke stvari ipak ostanu skrivene bar od vas, ako već nisu bile od mene, prokletstvo!
Mislim, nije da nešto volim masline, ali zar ću zaista do kraja života kad budem dobila pizzu na stol sa salvetom morat odstranjivat maslinu? O sudbo kleta!
Glas blogera: Na teglici svakog povrČa mora fino vidljivo pisati: NIJE GMO I NIJE ZAPIŠANO! (C by Saddy)