Nikad nisam dobio poriv da pišem o drugim blogerima. Ok, pročitam tu i tamo ponešto, uglavnom neke svoje znance i slučajne namjernike (vidjeti cool listu) ali zaista nema želju to još dodatno i komentirati. Tim više što su neka opća mjesta (tipa porto, walter, nekad placebo i sl.) dovoljno "izanalizirani" i bez mojih umotvorina.
Zapravo, kad malo bolje razmislim, malo je blogova koje koncepcijski odgovaraju onome što ja želim čitati a to je naznaka literalnosti, naramak duhovitost i stanovita doza pismenosti.
Da ne dužim, čovjek se zove mladi tata i istinski je izdanak dalmatinskog tla u kojem se čita i zbunjenost i sjeta i ljubav i iskrenost i Senjanović i pokojni Šunje.
Rječju, slugavam se gosparu Tata.
Post je objavljen 24.08.2004. u 09:24 sati.