Kako uopšte vidimo svet oko sebe?
Onako kako su nas drugi učili da gledamo,kako smo videli ili naučili?
Iskustvo je tu otežavajuće i ne pomaže,samo smeta...
To iz iskustva znam.
Kako su uopšte formirani moji pojmovi kojima ja gledam oko sebe?
Drugačije nego tvoji, pa kako onda komuniciramo...Ne razumemo se međusobno ili smo u zabludi.
Formiranje pojma je neugodno, on se stvori onog momenta kada ga spoznamo i doživimo, pa je obojen emocijom tog momenta,koja je možda potpuno pogrešna...
A posle njegovog formiranja u svesti, nema više brisanja ili promene.
Pa je večno pitanje kako su formirani, pravilno ili ne, i da li uopšte postoji merilo?
Post je objavljen 23.08.2004. u 16:28 sati.