Lagano se rijesih obaveza za danas i nadam se da ce sada biti malo mira bar koji dan. Sada bi se moglo odahnuti al ovdje se izgleda ne moze bez nekih gluposti.
Ne mogu si oprostiti glupost koju sam sinoc napravio. Odvezem Elsu i pustim je da pravi majmunarije naokolo kao sto smo to obicavali raditi svako poslje podne posljednjih dana. Igrala se veselo i istrazivala sve kao i svaki put do sada pa se odlucih otici na pet minuta da kupim brasno za pizze Planirali napraviti malo feste. Stvarno se nisam zadrzao vise od pet minuta a kada sam se vratio ovaj Poljak kaze ugrizao je pas.
Poludio sam,
Nikoga nije bilo vani pa je odlutala dvadesetak metara van ograde i tamo ju je napao pas. Obicno je bilo dovoljno kada bi otisla izvan ograde da je se zovne i dotrcala bi nazad, no ovaj put nije bilo nikoga da je zovne. Nije bilo tragova krvi no jadnica se vidno patila satak vremena. Nije joj bilo spasa. Dali smo joj neke tablete za bolove i pokusavali svasta no zaista nije bilo pomoci. Vjerujte da je bilo i suza. Za tako kratko vrijeme smo se navikli na nju. Bila je kao da je dijete koje je uvijek raspolozenuo za igru sa svima nama.
Sinocna vecer je trebala da bude lagana festa uz pizzu no nikome nije bilo ni do cega. Nije bilo smijeha cijelu vecer a ni danas ga jos uvijek nema. Cini mi se da svi ocekujemo da ce iskociti odnekle i ponovo donjeti smjeh svojim blesavim igricama i ponasanjem koje se ne moze opisati. Imamo prilike donjeti novog majmuncica iste velicine no jos uvijek to nikome ne pada na pamet i da spomene. Kao da se ocekuje cudo. Zvucim sam sebi kao neka baba al sta mogu unijela je toliku radost medju nas a sada je nema...glupo je al jucer smo plakali od smijeha sta je sve izvodila sa ovom ljuljaskom
Post je objavljen 23.08.2004. u 15:13 sati.