Ako je suditi po raznoraznim "mjuzik talentsima", "juniorsima", "mjuzik filmovima" i osvajanju nekakvih "dejtova" s Renatom Sopek, većina Hrvata bi trebala bolje baratati s engleskim nego s maternjim jezikom. Ali svatko tko malo češće gledati hrvatske DVD-ove će se iz tih maštanja vratiti u surovu stvarnost zemlje gdje 40 % stanovništva nema završenu osnovnu školu, a frapantnu neukost pokazuju i oni koji bi, kao, trebali biti obrazovani.
Jedan lijep primjer je dokumentarac koji se nedavno pojavio u našim videotekama (nomina sunt odiosa). Riječ je o dokumentarcu koji progovara o nekim ozbiljnim temama i u kojemu se barata s nekim ozbiljnim terminima iz područja filozofije, ekonomije, etike, politike i vojnih znanosti. Svi ti termini su dežurnom prevoditelju zadali stravične muke te je on svoj posao više po instinktu tako pruživši dodatnu zabavu onima koji poznaju engleski jezik i/ili tematiku s kojom se film bavi.
No, prema našem vrlom prevoditelju ne treba biti strog. Čovjek se navikao na određene standarde koji dolaze iz Hollywooda, odnosno sadržaj filma primjeren spoznajnim mogućnostima publike koja puni holivudske džepove – neobrazovanih i retardiranih američkih tinejdžera (i njihovih hrvatskih ekvivalenata). Kada su na ekranu svoje njuške pokazuju šmiranti koje su mediji proglasili superzvijezdama, kada se nekakvo nesuvislo tamburanje preko MTV-ja prodaje kao "cool" mjuza i kada se orgija CGI-ja i videospotovskog iživljavanja prodaje kao umjetnost, dijalozi su zadnja rupa na svirali i može se koristiti rječnik koji ne bi predstavljao problem djeci u vrtiću. U takvim uvjetima je lako naučiti engleski jezik za potrebe prevođenja filmova.
Post je objavljen 22.08.2004. u 23:27 sati.