Ocerali smo onu avetinju i zlo iz kancelarije. Skupismo se nas trojica jakijeh musketira i nesreci je doso kraj. Celjad ovdasnja odavno me vec kumi i moli: ostani Radosave, kumimo te bogom. A ja nesto nijesam od volje pa se zainacujem s njima. Dje da ostajem, aj i kuku, u ovo pregorenoga pijeska stono zari i pali dje god da stigne. Jok i necu, pa kud puklo, draze mi moje Cetinje od svijeh njihovijeh kamila.
Sutra ne idem na put, opet avion u kvaru, jedna propela ne radi kako treba. U utorak idem zato sa redovnom linijom, a to nije nuzno lijep dozivljaj. Danas sam dvaput morao zvati na odrediste da pitam da li im treba nesto i nisam mogao vjerovati da im ne treba nista od mojih igrackica. pa sam zato zvao opet popodne ako im je nesto u medjuvremenu palo na pamet. Unbeliveable, zar postoje i takva mjesta u ovoj zemlji?
Rijeci iz naslova su citat big bossa sa jutrosnjeg sastanka, s kojeg su me zamalo izbacili zbog smijeha na gornju recenicu. Ovdje cuvari, naime rade smjenu od 24 sata u komadu i fino se setaju po vrtu, imaju svoju sobicu sa krevetom, kuhinjicu, skoro garsonjera, a ne strazarnica... Iz nje se, naravno, nista ne vidi jer je u kutu potpuno suprotnom od ulaza u dvoriste kuce. Ali to njime na smeta da jednostavno odu spavati kad god im se spava...
Ma che comedia, moj Roko, e! Oni mislidu da ako smo furesti da smo skroz rebambiveni i da nas moredu zajebavat kako ocedu?!? Ostija...
Post je objavljen 22.08.2004. u 23:06 sati.