Danas sam bila s prijeteljicom na kavi. Ona ja pila juice, a ja kakao, ali to se, kod nas, nekako, uvijek kaže «idemo na kavu». Baš bedasto : )
To je ona prijateljica koja je veliki romantičar i koja misli da, ukoliko naleti na žapca, poljubac i mnogo, brige i pažnje pretvorit će ga u princa.
To se, dosad, još nije dogodilo. Baš svi žapci su ostali žapci ili su se pretvorili u nešto što je daleko od princa.
Još uvijek nije odusatala. I neka nije. Super mi je taj njezin žar s kojim ulazi u svako novo poznanstvo koje se, kao joj se čini, može pretvoriti u vezu. Ali ne volim njezina razočaranja koja, često, uslijede nakon početnog zanosa.
Nedavno je upoznala krasnog dečka. Sama je inicirala upoznavanje, baš u njenom stilu: porukom preko konobara. «Čuli» su se SMS-om pa telefonom pa su se i našli «na kavi». On je, odmah, znao tko mu šalje poruku jer su se gledali cijelo veče. Dobar start. Zar ne?!
Prema njenim riječima, super se slažu. Pričaju satima, na telefon, kada se ne vide, u toku dana razmijene toliko, poruka da bi im HT mogao dati pohvalnicu...On se njoj JAKO sviđa, ona se njemu toliko sviđa da izbjegava tjelesni dodir, da izbjegava sjediti kraj nje...Naime, postoji ALI u toj priči...
ALI on ima curu...
On ima curu u drugom gradu, zajedno su dvije godine, ali se, od početka veze, viđaju samo vikendom, i to, čak, ne svaki vikend...Nezadovoljan je tom vezom. Želi izaći iz nje. Do sada nije susreo dovoljno dobru alternativu koja bi bila vrijedna toga da svoj i tuđi život okrene «upside down».
Kaže da je puno njegovih prijatelja zaglavilo u lošim vezama, pa i brakovima, koji su završili razvodom, ali..Ali žao mu je te Cure Na Daljinu.
Polazim od pretpostavke da, dečko, ne mulja. I, skroz, mi je grozno da je netko s nekim jer ga sažaljeva. Vi biste voljeli da je vaša polovica s vama jer vas sažaljeva?!
Cura Na Daljinu živi u ruralnoj sredini. Tamo je, već, s njezinih 25 god. ona «stara cura». Ne posjećuje dečka jer je tata ne pusti...Očekuje brak i djecu. Naravno, s njim.
Razumijem takav mentalitet. Nije joj lako. Prekid s dečkom, «budućim», za nju je sramota, poraz, pad sistema i teško se vratit kući, roditeljima, s takvom vijesti (to sve kaže cura iz iste sredine, ali koja je, ipak, otišla u drugi grad na studij, i koja mojoj prijateljici pokušava objasniti da nije sve «crno- bijelo»).
Naime, moja prijateljica kaže da kada bi ona, tako, imala dečka, do kojeg joj je stalo, preselila bi se k njemu, u drugi grad...Trudila bi se biti, njemu, što bliže.
No, nije, ovdje, tema ta kulturalna razlika.
Dakle, dečku je teško prekinuti s njom. Prijateljica ga, kako sam kaže, skroz privlači: i fizički i intelektualno, ali ne želi učiniti ništa. Ne želi započeti ništa prije nego raščisti s curom.
I to je, po meni, skroz fer i super. Prijeteljica može, danas-sutra, u vezi s njim, ako do nje dođe, očekivati fair play.
Slijedeći vikend odlazi kod cure i skuplja snage za «cut».
On ima jak osjećaj odgovornosti, jak zaštitnički instinkt, čak toliko da zatomi vlastitu dobrobit, vlastitu sreću.
Ja nisam, baš 100% sigurna da će, slijedeći vikend, riješiti stvar. Mislim da će mu trebati više vikenda.
Nije mu lako.
Ni njemu, niti prijateljici, a neće biti niti Curi Na Daljinu.
Još nešto: smatram da se ne može graditi vlastita sreća na tuđoj nesreći. Mislim da takva veza, od početka, ima neku lošu vibru.
I mislim da je odgovornost i odluka njegova. Prijeteljici sam preporučila da ga ne forsira, ne tlači, ne pokušava ništa što ne bi voljela da njezin dečko radi s drugom curom.
Mislim, to sam joj i rekla, da kada bi spavali skupa, ona bi ga samo, podsjećala na njegov pad morala, kojeg se jako drži. I tu ne bi bilo sreće.
A kada bi i bili u vezi, dobro poznam svoju prijateljicu, pitala bi se, s punim pravom, hoće li i ona doživjeti sudbinu Cure Na Daljinu.
Post je objavljen 22.08.2004. u 22:52 sati.