Evo jednog starog posta o Asmari kada sam vec rekao da se tamo selim ovih dana da se prisjetim kao sam je vidjeo kada sam dosao ovamo.
ASMARA GLAVNI GRAD ERITREJE
Prije rata je imala oko 400.000 st. Zgrade su uglavnom ne vise od 4-5 katova,
prevladavaju niske kuce i trenutno ima svega oko 150-200.000 stanovnika (procijenjeno, ne zna se tocna brojka).
Glavne ulice su dosta siroke, sa drvoredima palmi sa strane.. Kao i kod nas, jasno se razlikuje centar grada od periferije. Centar grada (glavnu ulica) izgleda otprilike kao najnormalnija ulica u bilo kom europskom gradu recimo osamdesetih godina. Inace, zlatno doba ovog grada, kad je vjerojatno sjajio,vjerojatno je bilo krajem tridesetih godina proslog stoljeca, za vrijeme Italijanske okupacije. Iz tog vremena potjece vecina kuca u centru, a i vecina fasada i cesta je zadnji put tada napravljeno (obnovljeno). Promet i vozila su posebna prica. To je mjesavina svega i svacega, od starih fiata 1300 i slicnih olupanih modela, pa do relativno novih japanskih automobila, uglavnom toyota. Ipak, u prosjeku vozni park je bolji nego sto bi to covijek ocekivao s obzirom na stanje u zemlji. Uprkos dvije trake u svakom smjeru (u vecini glavnih ulica), voze sredinom ceste. Ako zelis preteci auto ispred sebe moras mu trubiti, i onda se mozda makne, malo, polako. Cesto uopce ne reagira, pa moras skrenuti na traku iz suprotnog smjera. Zmigavci se upotrebljavaju samo povremeno, i uglavnom se daju krivi. Retrovizori ovdje gotovo i ne trebaju, nitko ih ne upotrebljava. Zato je apsolutno najkorisniji i najbitniji dio opreme auta sirena Ovdje je to uobicajeno i preporucljivo, svi trube jedni drugima, pjesacima i stoci (kojekakvim domacim zivotinjama koje se niotkuda pojavljuju na cesti). Dobra stvar u svemu tome (i sreca za njih) je to sto jako sporo voze, uglavnom do 50 km/h (mi bi po tim cestama vozili 100), pa nema sudara i gazenja. Javni prijevoz je africki stereotip - 200 ljudi se ukrca u stari bus koji stenje, dimi, ali ne crkava. Ima i novih autobusa koji se trenutno pustaju u promet i vjerojatno ce slika po ulicama biti drugacija.
Asmara je inace relativno dobro opskrbljena, mislim da se moze kupiti vecina bitnih stvari kao i kod nas, samo je izbor malo manji. Pokraj centra postoji splet uskih ulicica prepunih privatnih trgovina i razlicitih radnji.
Nevjerojatno je kako su nakrcate kojekakvom robom. Sve u svemu, raj za zene cini mi se, a najvise sam se iznenadio cipelama one su prilicno kvalitetne (imam osijecaj da su u prosijeku kvalitetnije od onoga sto se nudi kod nas), iznenadujuce moderne i smijesno jeftine. Cijene su vecinom od 300 do 600 nakfi (sto je za ovdasnje ljude puno - prosjecna placa je ispod 1000 nakfi), podijeli to sa priblizno 3,2 i dobit ces cijenu u kunama il sa 10 i to je u KM ovima. Sa odijecom je situacija slicna, osim sto je ponuda nesto manje ekskluzivna.
Klima je jako dobra, nije prevruce zbog visine (2450 m). Danju su prosjecne temp od 25 (hladnije doba godine), do 30st. C (toplije doba godine) preko podneva. Cim sunce zade, temperatura brzo padne za desetak stupnjeva. Nocu moze biti cak i prohladno. Glavni problem za mene je bilo to sto se uzasno tesko disalo na toj nadmorskoj visini. Zapovjednistvo UNMEE je u “Green Building”, a nasi odjeli ( UNMO) su na 6 katu. Kada se popenje gore i proseta do krova (gdje je mjesto za pusenje), potrebno je deset minuta da se dodje do daha ako se imalo brze penje uz stepenice samo taj jedan kat. Normalno u zgradi ima lift i mislim da bi bilo zaista nemoguce raditi u toj zgradi da nema lifta. Kisika nedostaje ako se samo malo glasnije pokusava pricati a ne nesto brze proseateti ili potrcati.
Gradom se moze normalno setati (barem centrom), cak i nocu. Ljudi su uglavnom dobrocudni, kriminala ima vrlo malo, a kako i ne bi bilo kad je policija tako organizirana da po cijelom gradu setaju naruzani ljudi u odorama i najvise slice vojsci kakvoj takvoj,policajci na biciklima i cujem da su oni najveci strah za lokalne ljude te “starci sa stapovima” ( koji su posebna prica). Bio sam u prilici da sjedim i pijem sok u nekom restoranu i odjednom vidim da se nesto cudno desava. Okrenem se i vidim kako neki momak oko dvadesetpet godina star lezi na podu ispruzenih ruka na sredini restorana. U prvi i momenat mi nista nije bilo jasno, no onda vidim da starac sa drvenim stapom u ruci jednim pokretom zapovjedi da ovaj oslanajuci se na ruke i noge bez ustajanja odskakuta van iz restorana. Ne znam zbog kojih grijeha ga je ovaj natjerao da to uradi samo znam da je ovaj poslusno kao psic iskakutao van na ulicu iz prepunog restorana, a to je svima bilo najnormalnija stvar.
Inace sugdje se moze osjetiti miris ponosa na svoje oslobodjenje od Etiopije, no mislim da nece jos dugo to trajati. Predsjednik Issayas Afewerki je ovu drzavu ucinio pravom policijskom drzavom.
Ljudi zive u strahu, i to velikom strahu od svoje vlade. Nacionalna sluzba (vojna obaveza) je na snazi cini mi se oduvjek, a kako sam saznao od 1994 je odredjeno da traje 18 mjeseci, no to ne znaci nista jer kada jednom odes tko zna kada ces se vratiti. Razgovarao sam sa nekim jadnikom u Assabu koji mi kaze da je iz Asmare i da sluzi vojsku u Assabu vec cetri godine. Inace je inzinjerac i po potrebi sluzbe je tu dok se ne izgradi nekakva bolnica koja je inace ogromna, a po meni ce potrajati jos najmanje cetri godine da je dovrse a to znaci ovom jadniku jos cetri godine sluzbe vjerojatno. Zasto bi vlada placala radnike kad ima nacionalnu sluzbu? Njegov zivot ne lici ni na sto, vrijeme mu je da misli o normalnom poslu, o zasnivaju obitelji o necem normalnom, Pitam se sta mu je preostalo? Da sam na njegovom mjestu ja bi vjerojatno davno pokusao preplivati Crveno more i docepati se Saudijske Arabije ( sto je nemoguce u najmanju ruku zbog ajkula).al ima vise sanse da mu se nesto lijepo desi neg ziveci ovako kako zivi u posljednjiih 4 godine.
Zene koje imaju dijete ne moraju da sluze vojsku, pa mi se cini da sve zene imaju djecu sa 17 godina, a za oca nije bitno (on bi vjerojatno i onako bio u nacionalnoj sluzbi ko zna koliko vremena glavno je naci nacina da se izvuce iz toga pa je izgleda obicaj da se rodi djete sa sedamnaesti i to je rjesenje.) Pitam se kakav im je to zivot i koliko ce to da potraje.
Post je objavljen 22.08.2004. u 15:20 sati.