Vecheras sam dugo gledala tvoju sliku. Zamishljala sam kako bi bilo da se sretnemo. Tako smo blizu toga, a tako daleko. Jer, znajuchi situaciju kakva je, ti ni ne zhelish da me vidish.. a ne znam ni ja mogu li podnijeti mrzhnju u tvojim ochima. Niti prezir u tvom glasu.
Pomislichesh zashto ti toliko pishem..
Pishem ti, jer ne mogu drugachije da se izjasnim, a osjecham potrebu, jer me drugachije ne slushash, jer te ne zanima to shto imam da kazhem. A ja moram rechi ono shto osjecham..
Na kraju krajeva, ovaj blog i postoji zbog tebe.. ponekad pomislim da i ja postojim zbog tebe, jer sam kroz najgori period u mom zhivotu prezhivjela zbog tebe. Bio si moja nada.. kada se nije imalo smisla zhivjeti.
Volim ja tebe...
d.
Post je objavljen 22.08.2004. u 15:58 sati.