Meni je nedjelja radna.
Vama, nadam se - izležavačka i puna raznih hedonizama i ljepota.
Tmurno i neispavano jutro zazvonilo mi je jutros iz budilice i s uvjerenjem da će mi cijeli dan biti siv, na tramvajskoj stanici nisam po običaju srela zaostale pijance od sinoć koji su imali porive da si malo ćaskaju sa mnom mladom, nego dvoje zaljubljenih. Diskretnih, k tome. Pa nikome nije bilo neugodno.
To mi je počelo popravljati jutro.
Možda sam bila još i pod dojmom Neba boje vanilije, filma koji me sinoć istodobno i raznježio i rastužio, pa ako ste među rijetkima koji ga još nisu pogledali, samo dajte...
I tako, gonjena bojama tmurnoga neba jutros, neba boje vanilije sinoć i plavetnila koje se počelo maloprije otkrivati iza oblaka, obojala sam Moje virtulano ogledalo - u ljubičicu. No, ubrzo sam vratila sve na staro. Jer mi se oduvijek više sviđao njen miris nego boja.
Post je objavljen 22.08.2004. u 12:10 sati.