Ako ste mislili da smo ja i CYBER danas slučajno sinhronizirane u temaciti teksta, prevarili ste se:)
Na jučerašnjoj kavi na TRGU, komentirali smo blogere i blogerice, tako da ako se kome štucalo znate ko je kriv.
Zaključili smo da nekakva blogerska kava mora past kad tad, a najboje skoro.
A na njeno pitanje ko mi je srcu drag i koga bi moje oči volile vidit a ruke stisnut njihove, nisan se trebala puno mislit.
No.1 bez konkurencije ŠJOR GALEB.
4-5 godina mlađi od onih koji su me "rodili", on mi je svojevrsni uzor i doživljavam ga ka oca ili barbu u ovim bespućima interneta. On mi zato nikako ne paše u scenariju klasičnog ispijanja KAVE, već ga vidim ODE, isprid nas pjat sa slanim srdelama, kozim sirom iz uja, demižanicom vina, a u pozadini KLAPA.
Neizostavni ljudi, bez kojih ovaj susret nikako ne bi bio pun pogodak su:
ŠJOR...:), ŠJOR MEZZO, MLADIĆ U DUŠI, ŠJOR JOE (je da je u Zagrebu ma mi baš paše u ovom aranžmanu)...a od ženskih, ANE MOJA LIPA ŠESNA, "TETA" KAŠETA, SEDAMNAESTICA i "TETA" IDA. Kad bi se najili i napili, bome bi pala i pisma.
A jednom kad budemo ponavljali ovakav isti susret, zamislila bi na njemu kompletnu posadu Dalmatinskog pera (vamo s live bande).
A dok se taj susret ne ostvari (a ostvarit će se ne zvala se ja...), u Zagrebu bi stvarno volila srest: PTICU, BEŠTIJICU, NJEGA, NJEGA, NJEGA, POLIGLOTNU i OVU CURU.
Recimo da za početak preferiram uže susrete (ne mislim na kile), recimo do 5 ljudi max., tako da svih stignem upoznat i svakome se posvetit po zasluzi.
Idealno bi bilo da se napravi nekakav veliki blogerski tulum:)
E, a ovaj "MALI", bi me sigurno (kad bi se sreli) vratio u "mladost" (žalite me staru, molim:), a još kad bi me odvea na kakav party....:)))
Pari mi se da san nekoga zaboravila...jesan, jesan...fali mi jedan u onoj prvoj kombinaciji u konobi...evo OVAJ ;).
A sad da skužate, toliko san se umorila da iden leć.
Evo van jedne prigodne, za dušu...
mati čeka da se otac vrati
Umoran sa polja ka i svi težaci,
već je vrime da se pođe spati
Al otac ka uvik po svome,
u konobu na kapljicu svrati
Pa zapiva onu pismu,
ča mu lipu mladost vrati
Zapivajmo noćas u konobi,
nek se stare uspomene bude
Tuđi čovik nikad neće znati
što to veže Dalmatinske ljude
Zapivajmo noćas u konobi,
našoj sriči dignut ćemo čaše
I onda kad ne bude nas bilo
pivat će se pisme naše...
Post je objavljen 22.08.2004. u 16:43 sati.