Čudno je to koliko se trudim boriti se i pobjeđivati druge.
Istovremeno znam da je najveća pobjeda ona kad dobijem posljednju bitku protiv sebe same.
Čudno je to koliko želim ljubav.
Istovremeno se ljubavi bojim.
Kako je samo neobično da nemam strahova.
U isti tren umirem od straha.
Čudno je i to da želim biti sama.
I u isti tren slušati tvoje disanje.
I otkucaje tvog srca.
Čudno je kako te ne želim vidjeti.
A sve bih dala da sada prolazim ispod tvojih prozora.
Kako sam samo egocentrična, hladna i bahata prema svima.
A u isti tren samu sebe ne volim.
Čudno je kako znam toliko toga o svijetu i drugima.
Čini se da o sebi ne znam baš ništa.
Čudno je kako ću još puno toga naučiti...
a ipak ću umrijeti glupa.
Jer ljubav nisam probala,
jer sebe nisam voljela,
jer nisam nikome dopustila da me nauči sve ono što ne mogu sama,
jer sam se previše bojala...
sebe same.
Možda je to ono što jedino zaslužujem.
Post je objavljen 21.08.2004. u 23:14 sati.