Jučer su nam na poslu prikopčali ultra brzi, wireless, 384 kbp/s internet. Pa zbog toga nisam skoro uopće radio, iako imam rokove, nego downloadao albume, spotove, koncerte i porno materijal. Morati ću prestati s tim inaće neću apsolutno ništa stići napraviti i tako ukaljati dobar ugled firme.
Navečer smo Richard, mladić nekad poznat po frizuri i ja otišli van. Pošto je neki dan na snagu stupio novi zakon o prometu, Richard je auto ostavio kod moje kuće, pa smo se u grad zaputili tramvajem. 4 stanice tramvajem broj 11 i evo nas na Trgu. U gradu i dalje nikog živog, ali kao da je malo življe. Krenusmo prema Melinu, i tamo se malo iznenadismo brojem ljudi. Kao da su svi preostali ljudi u Zagrebu odlučili otići baš u Melin (teško, ali dobro). Nakon što smo se opskrbili pivima, izašli smo van i u društvu još jedno stotinjak ljudi ugodno časkali. Mladić prije poznat po frizuri uočio je par svojih prijatelja sa dramske radionice, pa su nam se pridružili. Bilo je tamo i puno žena i sve su bile lijepe i prepranule od Jadranskog sunca, a pošto je bilo vruće, bile su i oskudno odijevene. Nekoliko njih nam je zapelo za oko. Ali naravno da im se nismo približavali. Čuli smo da su žene još neukroćena vrsta te vole napadati ako im se približiš. Rađe smo mi ostali u našim sigurnim zaklonima i ispijali naše hladne pivulje. Oko jedan ujutro, odzvonilo je za fajrunt, te su se ljudi lagano počeli razilaziti. Mi smo još malo stajali ispred ulaza. Do nas je došao gospodin u godinama i zamolio nas je za nešto kuna ako imamo. Mladić prije poznat po frizuri mu je udijelio pet traženih, i gospodin se zahvalio, ali nije odlazio. Pričalo mu se sa nekim, a mi ga valjda jedini nismo poslali u tri pičke materine, pa je malo časkao s nama. Pročitao nam je i pjesmicu koju je napisao o penzionerima. Bila je smiješna, samo zato jer je glupa. Saznali smo da se zove Jura i da je osam godina studirao medicinu, ali se odlučio raditi na građevini. Dobar potez u karijeri kako se vidi. Jura kašlje i brijem da ima tuberkulozu (Regino, evo dobrog primjera korištenja izraza "brijati"). Pozdravili smo se sa Jurom i lagano krenuli doma. Na Trgu smo spoznali da noćni tramvaji ne voze, pa smo morali pješice. A za to je trebalo skupiti snagu i energiju, pa smo išli jesti. U Pingvinu gužva. No ipak čekamo, i nemamo sreće jer neki budžovani ispred nas uzimaju zadnje bifteke. Moramo se zadovoljiti pohanom puretinom. Nakon jela krećemo prema doma. Mladić prije poznat po frizuri piša po izlogu novo otvorenog dučana, Richard i ja prdimo. Negdje na pola puta do doma, počinje kiša, te smo smočeni. Dolazim doma, puštam si glazbu za laku noć i padam u san.
Post je objavljen 21.08.2004. u 22:07 sati.