«Teta, što vam je to na nosu?»
«Ovo smeđe?»
Pitaju moje dobro odgojene kćeri. Nakon što sam im petsto milijuna trilijuna puta objasnila da se takve stvari ne pitaju.
«Madež, cure», spremno odgovara susjeda Klopotec, ugađajući slušni aparat.
Meni više sliči na čekinjavu bradavicu, ali nitko me ništa ne pita, pa se ne miješam.
«Ima ga cijela moja familija», ponosno nastavlja Klopotecka, «još od prve Magde Klopotec, koju su nekad davno poterali iz starih Klopoteca, jer su mislili da je coprnica. Skupljala je trave. Ona i njezin muž Janko napravili su novu hižu na brdu. Njihova kći se isto zvala Magda i udala se za Štijefa Klopoteca, koji je uzgojil prvog pravog zagorskog purana u tom kraju. Štijef je otišel iz starih Klopoteca i priženil se u hižu na brdu. Njihov stariji sin, Jura Klopotec išel je u Zagreb i prodaval na Harmici ljekovite trave, koje su mamica skupljali. On je sagradil veliku hižu. A kad se njegov mlađi brat, Janko II Klopotec, vrnul iz Austrijsko-talijanskog rata, otvorili su krčmu na brdu, a mladi ljudi iz starih Klopoteca počeli su graditi hiže gore, bliže krčme. I takej je nastalo novo selo – Gornji Klopoteci. Jura si je zel za ženu Faniku Klopotec i imali su kćer Magdu III Klopotec, koja je isto skupljala trave, vadila ljudima pišive zube i prva je pekla palačinke u selu. Kad je došel Prvi rat, Janko II i Jura su prešli u Zeleni kader, a Magda je s Fanikom vodila krčmu. Tak je upoznala Miška Klopoteca, koji je trgoval s loncima i ranglama. Udala se za njega i nasledili su krčmu, kad su Janka II i Juru ustrelili kak dezertere, a stara Fanika je prešla u klošter. Magda III i Miško imali su sina Štijefa II Klopoteca, koji se školal kod ježuita i prišel Radiću, pa onda Mačeku i tak je nastradal u Drugom ratu. Njegova sestra Magda IV je…»
«Skupljala trave», oglasiše se moje cure.
«Je, tak. Ona je bila moja baka i udala se za Lojzeka Klopoteca, koji je imal prvu kravu simentalku u tom kraju. I uzgojil ih je deset, ali su mu sve uzeli ustaše i partizani, a krčmu su nacionalizirali i preuredili u Zadružni dom. A moja mama, Magda V Klopotec udala se za Rudu Klopoteca, koji je prvi u tom kraju uzel partijsku knjižicu…I svi su Klopoteci imali biljeg na nosu…a Magdi III su narasle dlake na biljegu, od žalosti za tatekom i stricom. Tak su posle rasle i mojoj baki i mami i meni…vidite?»
«Aha», radoznalo su razgledale moje cure kroz ogradu.
Ja nisam. Ne vidim, nemam oči. Iskopala sam ih, od očaja, još kad se Janko II Klopotec vrnul iz Austrijsko-talijanskog rata.
«Baš lijepa i zanimljiva priča», rekoše mi kasnije cure.
«Šteta što i mi nemamo nešto…»
«Zajedničko, kao Klopoteci…»
«Da», rekoh zlobno, «mi, eto, nemamo lijepu deformaciju na nosu. Ali imamo negdje drugdje…»
«Stvarno?»
«A gdje?»
«Na mozgu!»
Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka
Post je objavljen 21.08.2004. u 20:44 sati.