KNJAZ
*****Bio jednom jedan dječačić zvan Knjaz. Inače je bio sasvim normalan dječačić i radio je sasvim normalne dječačke stvari kao što je na primjer bilo igranje s drugom djecom i jedenje čokolade. Njegova jedina osobitost je bila ta da je imao glavu u obliku hiperbole.
*****Mali Knjaz je brzo rastao, tako da je došlo vrijeme školovanja. Trebalo je poći u prvi razred. Kao i većina njegovih prijatelja, mali Knjaz je u početku volio školu. Bilo je tu i prvih ljubavi, fudbala i tučnjava na školskom dvorištu, jedinica i petica u razrednom imeniku. Mali Knjaz je postajao sve veći i sve su mu rjeđe govorili mali. Imao je Knjaz i omiljeni hobi – bavio se skupljanjem insekata, a volio je igrati hokej na travi. Godine su prolazile. Knjaz je čak u šestom osnovne bio izabran za razrednog higijeničara, a u osmom je osvojio treće mjesto na županijskom takmičenju iz biologije. Onda je došla srednja škola. I onda je počelo.
*****Tek se kasnijim analizama sa relativnom sigurnošću uspjelo ustvrditi što je izazvalo reakciju. Radilo se o gradivu iz matematike za treći razred. Sigurno pogađate da se radilo o funkcijama. Knjazu je glava iznenada počela mijenjati oblik, a uskoro i boju. Eksponencijalno je rasla sve dok se u jednom trenutku nije počela logaritmirati i propadati u negativne jedinice. Boja joj je postala ljubičasta prema sivoj, zatim je naglo pocrnila. Knjaza su svi počeli zezati da je štreber, ali im je itekako trebao kad se približio kontrolni iz matematike. Zvali su ga da im daje instrukcije. On je, inače vrlo dobrodušan i nikakvo zlopamtilo, to prihvatio. Kada je sjeo za okrugli stol sa svojim prijateljima iz razreda s namjerom da im objasni jednadžbe, iz njegovih su usta počeli izlijetati insekti koji su na svojim krilima nosili termo-nuklearno oružje. Djeca nisu znala što učiniti, no kad je ogromni vilin-konjic aktivirao jednu od tih naprava na prozoru, činiti nešto više nije ni bilo moguće.
*****Nakon eksplozije u sobi je zavladala nuklearna zima. Knjaz je zatvorio usta, a preostali insekti su izletjeli kroz prozor. Ostao je sam u sobi. Potpuno sam, ako ne računamo amorfnu masu oko stola. Glava mu je zadobila crni sjaj, koji kao da je počeo upijati svu svjetlost. Nije bio mrak, nije se vidjelo kretanje, ali kao da se sva svjetlost kretala prema crnoj Knjazovoj glavi koja ju je upijala. Prostor neposredno oko njegove glave kao da je bio malo zamagljen ili bolje reći mutan, jer se nikakvi dim ili magla nisu vidjeli, samo osjećaj da se tamo nalazi nešto što nije ni zrak, a nije ni materijalno. Nešto što je sličilo na sjajno, uglačano bočno staklo automobila u vrlo brzom kretanju, u kretanju bržem od vremena u kojem vrijeme stoji. Knjaz se nije mogao pomaknuti. Nije to ni želio. Njegova glava je dobivala na masi, ,ali ne i na volumenu. Zatim je sve stalo. I kretanje svjetlosti, i povjetarac koji se do tada igrao zavjesama i zima. *****Nastala je potpuna tišina. Knjazova glava više nije bila sjajna. Postala je mat. Toliko mat crna da je izgledalo kao da nema boju i kao da su u njoj sve boje istovremeno. Onda se opet sve pokrenulo. U jednom djeliću vremena toliko malenom da je nepojmljivo čovjeku Knjazova glava je uvukla u sebe sobu u kojoj se nalazio, u slijedećem mikro trenutku zgradu, nakon toga kvart, zatim cijeli grad, državu, planetu, sve prirodne i umjetne satelite…. Knjaz je cijelo to vrijeme samo sjedio iako nije više bilo stolice pod njim. Na njemu nije više bilo ni odjeće. Njegova mat crna glava je i dalje upijala. Materije više nije bilo. Ni svjetlosti više nije bilo. Nikakvih prirodnih ni umjetnih tvorevina više nigdje nije bilo. I apstrakcije su prestale postojati. Nije bilo nikakvog zvuka. Nije postojala ni tišina. Samo Knjaz, sam, gol i sklupčan u položaj fetusa. I onda je krenulo. negdje u dubini njegove mat crne glave počeo se naslućivati crni sjaj. Slutnja se širila. I tada, na kraju svih početaka, na početku svakog kraja, tada bi svjetlost.
Post je objavljen 15.05.2004. u 10:46 sati.