Kako nas izvješćuje Tata Blog, Međunarodni olimpijski odbor zabranio je sportašima, za trajanja Olimpijade, pisanje svojih Blogovskih ili drugih internetskih stranica. "Sportaši MOO-a", to jest gospoda odbornici, tom zabranom kao da žele spriječiti sportaše-blogovce, naše sestre i našu braću, da opisuju ostvarenje svojih olimpijskih snova, jer je san svakog olimpijca da se jednom sportski ogleda na tom drevnom natjecanju. Naravno, nije riječ o tome, kao što se predpostavlja, da u javnost dođu neke velike olimpijske tajne, nego je, valjda, riječ o tome što su izvješća s Olimpijade, ti "mali olimpijski bogovi" odavno prodali medijskim magnatima ili tajkunima, e ne bi li ovi mogli dobro tržiti s raznim sportskim tajnama, dostignućima itd.
Osobno držim da je to pokušaj napadaja na jedini pravi demokratski medij u svijetu. Jer Blog je to. Ono što ne možete nigdje pročitati, ono što ne možete nigdje saznati, saznat ćete na Blogu, odnosno na Internetu. To nema veze s tajnama, nepoznatim javnosti, jer javnost dobro znade što se sve na Olimpijadama zbiva. Ali ne baš sve. Jer se tatice boje da im djeca ne bi saznala kako je ugodno živjeti na tuđem sportskom umijeću. Znamo koliko je podijeljeno prezervativa po natjecatelju, ali ne znamo koliko ti odbornici troše olimpijske love za svoje gušte. Ne znamo čak ni to koliko su sebi dodijelili prezervativa, ako im još uvijek trebaju. Ili, koliko su sebi podijelili vijagri...
Nema sumnje, Olimpijada pobuđuje veliku pažnju svih nas. Olimpijada je zapravo Velesajam sporta. Zahvaljujući tiskanim, radio i TV medijima, ta parada sportskih dostignuća dostupna je gotovo svima onima koje to zanima. Zahvaljujući Blogu, možemo saznati i više od onoga što nam se pokazuje. Možemo zaviriti u dušu sportaša, možemo saznati kako oni, na licu mjesta i bez cenzure, pokušavaju opisati kako taj spektakl izgleda gledan njihovim očima.
A sad nam hoće to cenzurirati! Hoće nam oduzeti pravo na mišljenje i pravo da kažemo to svoje mišljenje. A to je pravo koje dosad nije uspjela spriječiti ni jedna diktatura.
Nadam se da neće ni diktatura rečenog Međunarodnog olimpijskog odbora.
Nekad, u onoj staroj Grčkoj, koju smo doživjeli u igrokazu na svečanom otvaranju, za trajanja Olimpijade nije se ratovalo. I umjesto da MOO nastoji izboriti se svojim ugledom za pravo da u doba trajanja Igara prestanu sva neprijateljstva, pa time i ratovi, oni zabranjuju sportašima da slobodno misle i govore. Kao da hoće reći: vi niste ovdje da mislite, nego da se natječate! Kao da je njima jedino dano pravo da misle. Naravno da nije. Jer oni nisu u tim odborima da bi mislili, nego da bi zaradili. Pa kad im dirnete moguću lezilebovićku zaradu, onda si najebo!
Naši, hrvatski, Olimpijski tatice i mamice, poznati po svojoj demokratičnosti (ha, ha, ha!), nisu se oglasili u povodu te apsurdne zabrane. Nisu ni za ni protiv. Oni su za ono što im se kaže za što su!
Zato predlažem da mi hrvatski Blogovci pozovemo, na ovim najdemokratskim pisanim stranicama u svijetu, sve svjetske blogovce i javno osudimo članove rečenog Međuradnog olimpijskog odbora.
Pa onda, neka im Blog pomogne!
Post je objavljen 21.08.2004. u 09:18 sati.