Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/daemonary

Marketing

Zamisli...

A kad smo vec kod dugačkih stvari //evilgrin//


Uđi u moj svijet, ušetaj
Opusti se, ovdje ti vladaš
Prije svega oko sebe pogledaj
Jesam li pogodio čemu se nadaš

Jedna topla soba, kamin upaljen
Večer, i u sobi napola mrak
I otvoren prozor, u nebo zaljubljen
Ulazi miris proljeća i svjež zrak

Pjevaju prve noćne ptice
I širi se miris bora
Lagani prizvuk mora
Vatra ti obasjava lice
Osim toga samo tišina
Zastani.. otpij gutljaj vina
Bijelo.. slatko kao med
dotakne te dašak vjetra.. svježi
blag.. nježan kao pogled
taman toliko da ti se vrat naježi

i spuste se trnci niz leđa
i sa sobom odnesu svaku lošu misao
svako sjećanje koje te vrijeđa
i svaku riječ koju sam napisao

osvrni se malo oko sebe
pogledaj boje
sve je to stvoreno za tebe
sve je to samo tvoje

polako se sve više spušta tama
na usnama još titra okus meda
čim poželiš da nisi sama
osjetiš da te netko gleda

sada je već pomalo zima
i osjetiš da nešto se sprema
bez pogleda znaš da kao plima
tiho ulazi sa trijema

i prije nego ikog ugledaš
osjetiš prst na usnama.. šuti
zaklopiš oči.. nježan poljubac
sve ti u glavi smuti



iako to nitko nije izrekao glasno
samo na trenutak dotakne te strah
bez riječi.. odjednom sve je jasno
bio je dovoljan samo taj uzdah

samo lagano kimneš svoj pristanak
iako se to već znalo
i odjednom nestane sav pritisak
i vrijeme je za vas stalo

slika u glavi
oznojena tijela
zadihana, vrela
odzvoni jecaj
sa usana tiho otme ti se jeka

u tom ludom ritmu
dva udarca
tvoga srca
umjesto jedan
i sekunda se otegne kao tjedan

na trenutak se uplašiš, postidiš
i obrazi ti se zažare
još te nije ni tako, igra se polako, shvatiš
a odnekud dopiru zvuci gitare

dodir na licu, unutrašnjoj strani ruke
dodir prstiju trnci slijede
polako zaboravljaš one umišljene zvuke
i divlje slike polako blijede

prestaneš biti svjesna da postoji
samo taj dodir na koži ostaje
vrijeme se u otkucajma srca broji
svijet oko tebe polako nestaje

dodir se nježno pod odjeću zavuče
izvijaš se da se čvršće
uz taj dodir stisneš
odjednom ti postaje jako vruće
cijelo ti tijelo dršće
grizeš usnu da ne vrisneš

odjeća se sa tebe skida
usporiti se više ni ne trudi
tvoj vrat njegove usne ljubi
nema više ni tračka stida
kada te usne dotaknu grudi,
svaki se razum gubi

pred očima ti se mrači
dok njegov dah kožu pali
dah ti je sve brži sve kraći
odjednom su poljupci stali

i već protest zaustiš
kada vam se ruke nađu
ni ne pomišljaš da ga zaustaviš
dok te vodi na plažu

padaju zadnji komadi odjeće
kao zastor prije zadnjeg čina
oboje blistate od sreće
dok vas obasjava mjesečina

dok ulazite u vodu
oko nogu vam se prosipa sjaj
smiješ se dugom uvodu
i naslućuješ da ni blizu nije kraj

more vam daje lakoću
valovi ritam drže
zaštićeni samo noću
ljubite se sve jače i brže

diže te u vodi na ruke
i sa tebe slane kapi ljubi
zavlači glavu među tvoja bedra
i odjednom se cijeli svijet izgubi

i shvatiš da vrištiš
da se smiješ
da plačeš
da moliš da ti oduška da
omotavaš mu noge oko ramena
privlačiš ga bliže
osjećaš se kao prirodna sila
dok osjećaš kako te liže
cijeli svijet postaje ružine latice i svila

cijeli je tvoj svemir potres
i munja je tvoje tijelo
dok polako gubiš svijest
more oko vas je uzavrelo

i kontrolu gubiš
i u plićak ga odvlačiš
bacaš ga na leđa i naglas se smiješ
i lice mu ljubiš
pa ga opkoračiš
i u jednom ga pokretu upiješ
i prvo lagano
samo pustiš da vas valovi njišu
sasvim lagano
na licu osjećaš suze.. i kišu

i kada valovi postanu pre nježni
hvataš novi ritam topli proljetni pljusak
i divljaš, plešeš, uživaš
dok zabijaš prste u pijesak

malo kasnije na leđima te nosi
trči u kuću natrag s tobom
smiješ se kiši i vjetru u kosi
mokrog ga povlačiš u krevet sa sobom

u tvojoj sobi
oznojena tijela
zadihana, vrela
odzvoni njegov jecaj
sa usana tiho otme ti se jeka

u tom ludom ritmu
dva udarca
vaših srca
postaju jedan
i sekunda se otegne kao tjedan

i tek tik pred zoru dozvoljavaš si stati
prve zrake sunca nacrtaju dugu
dok ti sunce kroz prozor krevet zlati
nježno i sa smiješkom osjetiš tugu

na lišću pred prozorom i na tvome tijelu
blistaju kapi kiše, mora, znoja
znaš da si bila sama noć cijelu
i dok si vodila ljubav sa pjesmom..
na trenutak si bila moja


Post je objavljen 21.08.2004. u 06:51 sati.