Vidim da su komentari na ove dogadjaje o nestasici vode i posljedicama podsjetile mnoge od vas da ipak moramo biti sretni i zadovoljni sa svim sto imamo. Uvjeti zivota ovdje su zaista jednostavno nezamislivi, Sve ovo se jednostavno mora vidjeti a i onda bi se mnogi upitali da li se sve to u stvari samo sanja, Nemoguce je i zamisliti pa tako i opisati sve sto se moze vidjeti ovdje.
Prostor o kojemu trenutno pisem i gdje zivim je dio Danikalske depresije, a to je kako kazu najnegostoljubiviji dio planete zemlje za zivot ljudi, Nadmorska visina Dankalske depresije je oko 160m ispod razine mora sto je svojevrstan rekord na planeti zemlji a i temparature su takodjer medju rekordnima. Zamislite 160 metara ispod razine mora, negdje se spominje 120 negdje 130 al u najcesce slucajeva je 160 sto i nije toliko bitna razlika, Temparature dosezu i preko 50 stupnjeva, (Do sada je najveca temparatura koju sam vidjeo 48).
Vecina sadasnje Danikalske depresije je nekada bila ispod Crvenom Mora al vulkanske erupcije su ucinile da se potocima lave povrsina zemlje pretvori u nepregledne crne pustinje a u najnizim dijelovima depresije ostanu velike povrsine zemlje koju prekriva morska sol. Teren koji ne pruza mogucnost opstanka bilo kakvog zivota. Kisa je prava rijetkost kroz cijelu godinu a i to sto padne pretvara se u rijeke koje se spustaju sa vulkanskih planina ka moru il u ta slana jezera. Rijeke koje jednostano dodju i prodju ostavljajuci sasusena korita. Vjetrovi su kako sam ih opisao vruci i suvi i ne moze se ocekivati da donesu bilo kakvu vlagu makar i sa mora. Dakle beskorisna zemlja ugasle lave koja se smjenjuje sa pjescanim pustinjama, te brda i planine koje tvore ugasli vulkani je teren kako bi ga se moglo najblize opisati.
Ne znam sto je natjeralo Afare da se nastane ovdje. Negostoljubivi kao i cijeli krajolik zive nomadski zivot i sele se u potrazi za bilo kakvim tragom zelenila za svojom stokom. Kazu da ih na terenima Eritreje Etiopije i Dzibutija ima oko 1.6 miliona. ( Planina Musa Ali je tromedja izmedju ove tri drzave a podnozje je nekih desetak km odavde i tamo cesto idemo jer je pogled poseban) Vulkani izgledaju kao krticnjaci i suva korita rijeka su interesantna vidjeti sa te uzvisina Musa Alija. Satori u kojima zive Afari su napravljeni tako da se mogu sklopiti vrlo brzo i ponijeti sa sobom a to je zbog njihovih cestih seoba. Njihovi satori me podjecaju na eskimski Iglo koliko god to smjesno zvucalo. Hrane se uglavnom mlijekom od kamila i koza a u vrijeme susa kakve su sada tesko je da i kamile i koze uopce imaju mlijeka. Ne pada im na pamet da kolju bilo sto zenskog roda jer se normalno misli na reprodukciju. Jadan narod zaista jadan narod u jadnim uvjetima koji se ne mogu ni zamisliti da postoje. Prije rata je Bure bilo u znatno boljoj situaciji jer dnevno prolazilo i po petstotina kamiona iz luke u Assabu prema unutrasnjosti Etiopije pa se moglo ocekivati da ce netko stati da odmori ovdje U to vrijeme trgovine i restorani su imali smisla ovako zaista nemaju. Kome sto prodati .- mozda vojnicima koji su na polozajima okolo a plata im sluzi da bi se potrosila na lokalne kurve pivo a moze trajati jedan vikend.
Htjedoh da vam kazem da je nestasica vode u Bureu jos uvijek a razlog je kvar obje cisterne koje dopremaju vodu, te da ocekujem da mi sef Burea donese na papiru o broju ljudi i stoke koji nisu prezivjeli ( kao mi je rekao priej dva - tri sata rekao radi se o jednom djetetu i dvoje troje staraca i stotinama grla stoke). Zelim to napismeno da bih imao vise materijala da se borim za neko trajnije rjesenje no vjerujte da je i pored toga sto je u ovom kraju zivot moguc koliko i na povrsini mjeseca, po mom misljenju glavni krivac za sve ovo je sef Burea koga stalno spominjem i zbog njega mi se dize kosa na glavi no to je opet posebna prica.
Post je objavljen 20.08.2004. u 20:23 sati.