odustala sam od daljnjeg redizajna... nesto je zastekalo kod uploadanja fotki (mislim da je problem u mac-u). izgleda kako izgleda. navikavam se. odlucila sam da mi je pametnije tipkat...
jucer se frend i ja nesto zajebavamo oko fuck buddies spike: (copy/paste sa icq-a)
- to je okej... mozes i saznat stogod...
- o cemu?
- o unapredenju prodaje... :)
- prodaje cega? neka ti akviziteri budu manje pijani, a vise tajnoviti... i dekoltei...to uvijek pomaze...
- ha? na kog zapravo mislimo?
- ne znam. ne vidio od motovuna.
- koga? mene? nije bilo akvizitera u zadnje vrijeme... odlucila sam otpustit sve. imamo inventuru. poduzu. i detaljnu.
- a tko je jos akviziter? i sto prodajemo? daj bez dvoznacja, glup sam ko noc danas...
- pa nema nikog. kazem ti, otpustila sve.
- a gdje ja tu spadam? u inventuri? pod razno? ili u rashod?
- ti ne spadas. jer nisi bio. u ducanu. boze. pisem i ne vjerujem sta tipkam.
- woohoo... ni ja. ali opet...
- ma u zadnje vrijeme se bavim sa postavljanjem stvari natrag na svoje mjesto - a postavilo se i to da ja nemam ni zivaca ni snage za trosit na pizdarije. i kretene. i necu nikog. ni za po danu. ni za doma. ni za pit kave. jer imam puno zabavnije prijatelje za pit kave. i ic van. i bit van. necu ni neke nove kretene. za nes. ili nista. uopce. nema vise. gotovo.
pred neki tjedan mi se dogodio dugoocekivani klik u glavi. hodam uokolo i napokon znam sta zelim. i sta ne zelim. moj klik se odrazio na sve. na posao. stan. ljubav. nema vise polovnih rjesenja. nema onog: nije mi bas, al probat cu... (tu ne mislim samo na veze). zapravo tog nikad prije kod mene i nije bilo. pojavilo se prvi put pred cca 6 mjeseci kad sam se nakon 4 godine probudila sama. od zadnjeg puta kad sam se probudila sama promijenilo se dosta toga. ljudi oko mene su odrasli. neki su stvorili obitelj. neki su propali. neki su nestali. novi su se pojavili. a ja sam imala 4 godine vise i nisam imala nekog razumnog kraj sebe da me zastiti od mene same. ja sam tip osobe koji cijeli zivot ide glavom kroz zid. radim sve po svom, bez obzira na posljedice. ne slusam upozorenja. ne ucim na greskama. ne vidim nista lose u nicemu i nikome. probam sve. i zelim sve. moj bivsi je bio razumna, odgovorna, odrasla osoba (iako je bio mladji od mene). uz njega sam i ja postala malo razumnija, odgovornija i odraslija, ali se to odselilo skupa s njim na drugi kraj grada. priznajem, malo sam se pogubila u svemu tom novom. razletila se na sve strane. otprilike kao kad pustis gladnog klinca u trgovinu slatkisima, pa zdere dok mu ne pozli. morala sam bit svugdje, stalno, do kraja. probat sve sto me zanima i ne zanima. i sto mi pase i ne pase. mozda mi je to i trebalo da shvatim sta zelim. i zasto volim ono sto volim. a mozda je samo zavrsio neki recovery process. neznam. idem i dalje glavom kroz zid, ali sad bar biram zidove. i dalje radim iste greske, ali samo one koje me vesele. ne dajem prilike za koje znam da nece upalit. ne odgovaram na poruke iz pristojnosti. saljem poruke starim prijateljima koje nisam vidila godinama, a zapravo mi fale. upravo mijenjam stan koji mi nije bas i trazim neki koji ce mi biti bas. ostavljam auto pred zgradom i opet se vozim biciklom. slusam svoje stare punk cd-e jednako kao i ove neke nove. ponovo nosim crveno. ja sam opet ja. i nevjerovatno se dobro osjecam zbog toga. :)))
Awake (brmc)
...I've been awake through the wrong descisions
I've held the ground now I'm gaining soul
I bit my tongue through the cold realisations
I've been accused but I've only begun
Wanna speak what I've seen
Wanna reach what I've dreamed
Wanna be kind
Wanna seal what I've cut
Wanna hear without rush
Wanna ease time...
Post je objavljen 20.08.2004. u 17:15 sati.