Iz sna me probudiše osobe koje nemaju ni duha ni dara za zafrkanciju, jer život živimo da ga dijelimo, a ja sam s pojedinima dijelio i više, ali izgleda da sam postao neshvaćen, a usprkos tomu ne želim razočarati te iste osobe koji bezidejno tumaraju kompačem i misle da je u tomu trenutku čitav svijet njihov. Nažalost postajem svijestan da sam jedan od rijetkih koji se zna zajebavati dok ostali žale i pokušavaju se sami sebi diviti. Kako žalosno i neučinkovito! Na kraju, a sve kako Vas nebih zamarao svojim riječima jednostavno se povlačim u svoj dječiji brlog i idem sanjati!
Post je objavljen 20.08.2004. u 14:06 sati.