Ne sviđa mi se novi Zakon o sigurnosti na cestama.
Barem ne svi njegovi dijelovi.
Najslađe se nasmijah današnjoj objavi MUP-a da će strogo kazniti vozače koji pokušaju podmiti naše teško podmitljive policajce (svaka čast izuzecima), te da će isto tako strogo kazniti tu manjinu koja se da podmititi. Živi bili pa vidjeli! Al ne nazdravljali!
Ok, neću tračati policiju a ni ikoga drugoga na mobitel dok vozim, ali to nisam činila ni do sada, s obzirom na to da sam friška vozačica pa još držim obje ruke na volanu dok vozim.
Ni na semaforu ne šaljem SMS poruke, eventualno stignem popraviti koju obrvu ako mi strši.
Od ponoći ću, evo obećajem, non stop svjetla držati upaljenima.
Kad rodim dijete, da - vozit ću ga u autosjedalici do njegovog petog rođendana, ali to bih, vjerujte mi, činila i da država nije tako propisala.
Neću piti ni Martini ni Graševinu prije nego sjednem za volan, ali gdje je pravda u tome da ne smijem smazat ni tako zdravu i vitaminima obilatu zrelu breskvu?
Ili u tome da moram dva puta razmisliti prije nego li slistim koju bobicu zreloga grožđa?!
Morat ću upozoravati konobare po restoranima da mi u salatu ne stavljaju ocat, a onaj kućni ću od sada upotrebljavat jedino za skidanje kamenca.
Ma, recite mi - gdje je gušt u tome što ću na čokoladnim bombončićima morati proučavati i sastav, i među brojnim emulgatorima tražiti ne krije li se slučajno koji promil u onom finom punjenju?
Ne zna zakonodavac da mi jedino čokolada s punjenjem pomaže kad padnu serotonin i dopamin u krvi.
Nema pojma ni o tome da je nesretna i ljuta vozačica opasnija od one koja se ogriješila o jednu Griottu i koja zadovoljno vozi trbuha punoga zrelih bresaka...
Post je objavljen 20.08.2004. u 00:45 sati.