Jučer sam u rekordnom roku dobiciklirao od svoje kuće do kuće dr.-a Phila. Bila je većer i nas par mladića smo se skupili ne bi li pogledali kako će Hrvat igrati sa novim izbornikom protiv Izraelca. Ali, nismo skoro pa ništa odgledali jer se u sobi s nama nalazila magična crna kutija. Zovu je Playstation 2 i navodno nitko ne može odoljeti njenim čarima. Bilo nas je petorica i odlučili smo igrati najdražu nam igru. To je igra nogometa zvana ISS. Svaki je izabrao po jedan klub s kojim se morao natjecati do kraja. Igrali smo jedan protiv drugog i zbrajali bodove kako bi na kraju dobili ukupnog pobjednika. Uz dr.- Phila i mene tu su još bili i Zizou (mladić kojeg sam Vam predstavio u epizodi "Dr. Philova promocija"), njegov, a i Philov priajtelj iz kvarta, zvati ćemo ga Diego, jer me fizički podsjeća na jednog Diega, i naš stari prijatelj spomenut prije par dana, a njega ćemo zvati Vern. Dr. Phil je odabrao Chelsea kao svoj klub, Diego Milan, Zizou se odlučio za Valenciju, dok je Vern, kao i uvijek bio vjeran Barceloni. Ja sam uzeo Liverpool. I krenula su natjecanja. Nakon dva i nešto sata imali smo pobjednika. To sam bi JA!!! Igrao sam pametno i sa dovoljno snage da dobijem sve protivnike, osim Diega s kojim sam remizirao. S pet bodova ispred prvog pratioca, Diega, mogao sam se početi naslađivati.
Nakon turnira, došlo je vrijeme za nešto novo. U našu igraču konzolu ušao je CD sa novim nastavkom naše omiljene igre. Da, potpuno nova igra nogometa. Nakon impresivnog uvoda, krenuli smo igrati i suze su nam umalo potekle očima od ljepote koju smo vidjeli na wide screen televizoru Philovih roditelja. To više nije igra, to je upravljanje stvarnošću. Pokreti, fizika i izgled igrača, dovedeni su do savršenstva. Opčinjen, otišao sam doma i zaspao.
Post je objavljen 19.08.2004. u 17:51 sati.