Sjecate li se scene iz Zivkovog “Cuda Nevidjenog” kad Petar Bozovic uskache u jezero I kad svi misle da se udavio, izranja i zakljucuje:
“Ovo je slano jebote!”
E tako meni bi slatko juche… od svih mora, I svih plaza na morima, mi se obretosmo na kraju plaze u Canju. Pa ljudi, vishe djece nisam vidio od 2000. dok sam ucio djecu iz odmaralishta u Sutomoru da plivaju.
B. ih sve znao. On im je idol…Vishe je bilo njegovih rodjaka na plazi nego svih ostalih zajedno… Strah da te uhvati…
Najprije pomislih, vidi dje me dovede chovjek… A kasnije, kasnije sam ukapirao da izbor i nije toliko losh. Jeste da su mi promakle gole guzice i toples shetachice, ali nije komendije izostalo…
Naravno da ne zaboravim da pozdravim ciko vozaca cistijerne Jugopetrola koji je pretekao sve shto se kretalo u istom smjeru kao i mi. B se vadio na to shto je njegov golf dizelash I da zbog toga ne moze preteci ciko vozaca Jugopetrola.
Dobro, izvadio se u povratku, stizao je neke makanje u mercedesima, audijima (pocheshi me po mudijima) I ostalim bijesnim mashinama… Bogomi sam se ucutao cijelim putem nazad… ja kao stari zakleti neprijatelj brze voznje bio sam pobijedjen. A kad sam pobijedjen, cutim… Cutim i zvijeram po pola kilometra unaprijed, da vidim nailazi li kakvo vozilo…
Slike su izostale, mozda ih naknadno ugradim u blog. Nije bilo nekog materijala, ali bar je bilo zanimljive djecice po plazi. A I ja zaboravio da napunim bateriju na kameri, tako da je posle kratkog vremena pocela da skrece paznju na sebe…