Tri je ujutro. Ja se poslijednjih noci uvijek dizem u 3 ujtro i ne mogu zaspati vise. Cesto ne mogu spavati ni prije tri ujutro, ali se nekako uvijek odlucim na dizanje iz kreveta bas u tri ujutro. Bez znanja, naravno. Na povratku iz WC-a samo opet konstatiram: da, opet je tri. Kako odmice vrijeme ovaj poslijednji tjedan, tako sam sve cesce tuzan. Nemam dovoljno mogucnosti za kretanje radi okolne prasine, vrucine i prometa, a nisam bas ni najzdraviji. Tako sam osudjen na sjedenje vise manje doma i nemam pravo oruzje za transformiranje hormona i pozitivnu i kreativnu zivotnu silu. Pisanje blogova me cini jos blesavijim. Nekad se nehotice prebacim na beskorisnu matematiku, pogotovo kada ne mogu zaspati, kao veceras. Tako sam izracunao da ce se krajem rujna zavrsiti dvogodisnje razdoblje u kojemu cu imati ostvareno nekih 60-ak medjunarodnih i interkontinentalnih letova, sto bi znacilo u prosjeku da sam ja svako 12-ti dan drzao putovnicu u ruci!!! Dakako, ne racunajuci cestovna i zeljeznicka putovanja preko granice. I jos na to pridodajmo 20-ak letova na relaciji Split - Zagreb, kao i 20-ak letova avionom od firme u ova poslijednja 2 mjeseca ovdje i eto ti Vagabonda! A ja se ne osjecam bas tako... Znao sam ja sjediti i punih 6 tjedana u Skopju, u komadu! Isto tako sam izracunao da sam u ovih stotinjak africkih dana samo 4 dana sveukupno imao normalnu stolicu, ostalo je bio proliv. Nisam perverznjak da raspredam o mojim izlucevinama, vec me na to potakla cinjenica koju sam cuo od nasih medicinskih krugova ovdje koja kaze da konstantno 70 posto nasih ljudi ima diareju... Onda sam se sjetio da ja imam pun frizider crne cokolade i da ce to mozda malo pomoci, pored svih medikamenata koje sam dobio u istu svrhu. Prije nekih mjesec dana, u vrijeme ludila, dao sam 50 eura, koji su mi ostali u dzepu, prijatelju koji je isao u Europu na odmor, da mi donese svicarske Frey cokolade (Tajna, ljubi te deda, pobjeda Freya nad Lindtom je samo tvoja i nicija!). Znam da je na aerodromu oko 10 eura paket od 3 cokolade, pa sam mislio, hajde, neka malo zalihe, pola cu ionako podijeliti. Pocetkom ovog tjedna u frizideru u svom uredu sam nasao 2 kesetine prepune cokolade, negdje izmedju 6 i 7 kilograma! Sa uredno prilozenim racunom, naravno, jer covjek je Svicarac, pedantan. On je negdje nedostupan na terenu, tako da se uopce nismo ni vidjeli ni culi da mu se zahvalim, a moji su decki u uredu rekli da me posjetio moj "vjerovatno najbolji prijatelj" i ostavio "nesto u frizideru". I sad je skroz bez veze, ne mozes poslati te stvari na teren jer ce se unistiti od vrucine, a ljudi bi bili presretni da osjete malo prave cokolade pod jezikom. Ove hahare koji rade u glavnom gradu bas i nisam too eager darovati, jer ionako imaju sav komfor obiteljskog zivota i uz to stalno nesto zanovijetaju. Tukci.
Post je objavljen 19.08.2004. u 02:11 sati.