E...negdje sam između umiranja od smijeha i srama. Čitala sam svoj star dnevnik...otprilike od prije 5 godina...i to su takva sranja da to nije za povjerovati!!!!!! ja ne vjerujem..najgore je to kaj sam se onda imala za strašno cool, strašno pametnu..very ''bewerly hills'' looool. :)
koja su to umiranja za dečkima bila, utapanja tuge u (jednoj jedinoj) čaši slabog bambusa...prvi poljupci..je li me zamijetio, rekla mi je xy da me gledao na hodniku..a zakaj me ne pozdravi? Prestrašno..ali i prekrasno u isti čas. Svi koji su mi se sviđali tad su mi danas frendovi, svi koji su mi tad bili frendovi, sad su...hmmm...kind of bivši...dječja posla :)
Možda će tak biti i 5 godina od danas...možda će velika ljubav koju osjećam sad prema nekome biti za umrijeti od smijeha i lupati se po čelu...ne bi bilo loše.
ps. neki gadni zeleni skakavci mi ulaze u sobu....fujjjjjj
Post je objavljen 18.08.2004. u 23:04 sati.